Aleš Bunta
Magnetizam gluposti : Platon, Erazmo Roterdamski, Alan Ford
- Nakladnik: Naklada Ljevak
- Prijevod: Nadežda Čačinovič
- 12/2012.
- 156 str., meki uvez
- ISBN 9789533035536
- Cijena: 14.60 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
Filozof Aleš Bunta propituje smisao gluposti polazeći od ključnih tekstova filozofske tradicije (Platon, Aristotel, Erazmo Roterdamski…) pa sve do fenomena masovne kulture kao što je strip Alan Ford.
Hvaljeno djelo slovenskoga filozofa Aleša Bunte "Magnetizam gluposti: Platon, Erazmo Roterdamski, Alan Ford" razrađuje poimanje gluposti kao očitu suprotnost mudrosti, znanju i spoznaji, a to razlikovanje začudo nije često bilo predmet filozofske analize. U suvremenim se filozofskim raspravama, međutim, opet pojavljuje sklonost analizi ovakvih jednostavnih oznaka – odnosno iskustveno jasnih činjenica – kao što su sreća, tajna ili dosada.
Tako „nije slučajno“, kaže autor u knjizi, „što je unutar postmodernizma glupost procvala kao omiljena tema filozofije, 'ljubavi spram mudrosti'“. Polazeći od ključnih tekstova filozofske tradicije (Platon, Aristotel, Erazmo Roterdamski…), Bunta dolazi do fenomena masovne kulture (stripovi) u kojima se odražavaju suvremeni pojavni oblici gluposti kao onoga „drugoga“ od spoznaje.
Valja dodati da je Aleš Bunta majstor pristupačnog oblika ukazivanja na najsloženije filozofske probleme i posredovanja potrebnih znanja.
Knjiga "Magnetizam gluposti" u matičnoj je zemlji dobila brojne pohvale struke i javnosti, a našim će čitateljima posebno biti zanimljiv treći dio knjige koji se bavi fenomenom gluposti u Alanu Fordu, stripu koji ima kultni status na ovim prostorima.
***
"Tu vidimo koliko je klizav pojam gluposti: može se pojavljivati kako u obliku nedostatnoga funkcioniranja mozga, ali može se pojavljivati, posve suprotno tomu, i u obliku upravo savršenoga funkcioniranja ili čak volje za (ogoljelim) funkcioniranjem. Ne bih, doduše, želio tu analogiju između gluposti i funkcioniranja prenaprezati, budući da i tamo gdje je na djelu neka „pamet“ nekoliko vijaka mora biti usklađeno. Važno je nešto drugo: iako je istina kako nije nužno da glupost nastupa kao nedostatak nekoga svojstva (uspješni „bedak“ funkcionira čak puno bolje od nekih drugih), ipak stoji da glupost, čak i u slučaju „bedaka“, uvijek promatramo iz perspektive nekog manjka. „Bedaku“, priznajmo to, pripisujemo pomanjkanje širine, uljuđenosti, kulture, osjetljivosti ili nečega sličnoga, čime se u svojoj uspješnoj karijeri nije stigao pozabaviti. Funkcionira i previše dobro da bi se bavio sporednim stvarima. Ostaje, dakle, problem: um je izgubio svoj fundamentalni primat s obzirom na ono ne-umno (svoj fundament) i na glupost (od koje se više ne može razlikovati) pa ipak glupost, i "in concreto", još uvijek možemo razlikovati kao privaciju "uma", to jest, u konačnoj instanciji je poimamo kao nedostatak njezina vlastitoga (d)efekta. Jedna je od posljedica ove, ukoliko smijem posuditi izraz, „ontološke nehigijene“, ta da nam – zbog izostanka primjerenog ontološkog određenja gluposti, dakle u trenutku određivanja kriterija gluposti na osnovu konsenzusa – kriterij onoga što je pametno određuju glupani." (Izvadak iz knjige)
***
Dr. sc. Aleš Bunta (1974.), slovenski filozof koji radi kao istraživač na Institutu za filozofiju Slovenske akademije znanosti i umjetnosti te na Kriminološkom institutu na Pravnom fakultetu u Ljubljani. Trenutačno radi na projektima „Struktura praznine“ i „Mozak i pravo“. Sudjelovao je na više filozofskih simpozija i objavio nekoliko znanstvenih članaka. U izdanju slovenskoga Društva za teoretsku psihoanalizu (Biblioteka Analecta) osim djela Magnetizem neumnosti (2010.) izišla mu je i knjiga Uničiti nič? (2007.).
Hvaljeno djelo slovenskoga filozofa Aleša Bunte "Magnetizam gluposti: Platon, Erazmo Roterdamski, Alan Ford" razrađuje poimanje gluposti kao očitu suprotnost mudrosti, znanju i spoznaji, a to razlikovanje začudo nije često bilo predmet filozofske analize. U suvremenim se filozofskim raspravama, međutim, opet pojavljuje sklonost analizi ovakvih jednostavnih oznaka – odnosno iskustveno jasnih činjenica – kao što su sreća, tajna ili dosada.
Tako „nije slučajno“, kaže autor u knjizi, „što je unutar postmodernizma glupost procvala kao omiljena tema filozofije, 'ljubavi spram mudrosti'“. Polazeći od ključnih tekstova filozofske tradicije (Platon, Aristotel, Erazmo Roterdamski…), Bunta dolazi do fenomena masovne kulture (stripovi) u kojima se odražavaju suvremeni pojavni oblici gluposti kao onoga „drugoga“ od spoznaje.
Valja dodati da je Aleš Bunta majstor pristupačnog oblika ukazivanja na najsloženije filozofske probleme i posredovanja potrebnih znanja.
Knjiga "Magnetizam gluposti" u matičnoj je zemlji dobila brojne pohvale struke i javnosti, a našim će čitateljima posebno biti zanimljiv treći dio knjige koji se bavi fenomenom gluposti u Alanu Fordu, stripu koji ima kultni status na ovim prostorima.
***
"Tu vidimo koliko je klizav pojam gluposti: može se pojavljivati kako u obliku nedostatnoga funkcioniranja mozga, ali može se pojavljivati, posve suprotno tomu, i u obliku upravo savršenoga funkcioniranja ili čak volje za (ogoljelim) funkcioniranjem. Ne bih, doduše, želio tu analogiju između gluposti i funkcioniranja prenaprezati, budući da i tamo gdje je na djelu neka „pamet“ nekoliko vijaka mora biti usklađeno. Važno je nešto drugo: iako je istina kako nije nužno da glupost nastupa kao nedostatak nekoga svojstva (uspješni „bedak“ funkcionira čak puno bolje od nekih drugih), ipak stoji da glupost, čak i u slučaju „bedaka“, uvijek promatramo iz perspektive nekog manjka. „Bedaku“, priznajmo to, pripisujemo pomanjkanje širine, uljuđenosti, kulture, osjetljivosti ili nečega sličnoga, čime se u svojoj uspješnoj karijeri nije stigao pozabaviti. Funkcionira i previše dobro da bi se bavio sporednim stvarima. Ostaje, dakle, problem: um je izgubio svoj fundamentalni primat s obzirom na ono ne-umno (svoj fundament) i na glupost (od koje se više ne može razlikovati) pa ipak glupost, i "in concreto", još uvijek možemo razlikovati kao privaciju "uma", to jest, u konačnoj instanciji je poimamo kao nedostatak njezina vlastitoga (d)efekta. Jedna je od posljedica ove, ukoliko smijem posuditi izraz, „ontološke nehigijene“, ta da nam – zbog izostanka primjerenog ontološkog određenja gluposti, dakle u trenutku određivanja kriterija gluposti na osnovu konsenzusa – kriterij onoga što je pametno određuju glupani." (Izvadak iz knjige)
***
Dr. sc. Aleš Bunta (1974.), slovenski filozof koji radi kao istraživač na Institutu za filozofiju Slovenske akademije znanosti i umjetnosti te na Kriminološkom institutu na Pravnom fakultetu u Ljubljani. Trenutačno radi na projektima „Struktura praznine“ i „Mozak i pravo“. Sudjelovao je na više filozofskih simpozija i objavio nekoliko znanstvenih članaka. U izdanju slovenskoga Društva za teoretsku psihoanalizu (Biblioteka Analecta) osim djela Magnetizem neumnosti (2010.) izišla mu je i knjiga Uničiti nič? (2007.).
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.
