Pomičući fokus pripovijedanja Ćurić se iznova usredotočuju na razmatranje one „kriške svakodnevlja" koja se sastoji od nekih njezinih aspekata - onih manje važnih, pridošlih s ruba ulice, ali i od onih na prvi pogled značajnih osoba kao što su novi poduzetnici i stari mafijaški šefovi. Pripada ovaj roman hrvatskome proznom mainstreamu, napisan je na duboko svjestan način da proizvodi svekoliku...

Topografija tekstom pripitomljene strasti i sentimentalizma isprva kreće putem kojim se je svojedobno marginalni Boccaccio odmakao od središnjeg Dantea situirajući njegov neolatinski diwan negdje uz strmu stazu, izvan urbanih dosega, gdje se je cijelih deset dana erotika utrkivala s tekstom, da bi na kraju autor »Decamerona« svijetu dokazao da je odvajanje erosa od teksta nepotrebno i pogrešno.

Uz knjigu "Odisejeve pjesme" poštar me je podario i knjigom s naslovom koji je disjunkcija: »Krilati kozorog ili ponoćne prijateljice« boja željeznog oskida srpa & čekića tek se naoko prepiturala u boju jantara koja se sljubljuje sa »zadržanom kaotičnom repaticom« (repatica u kaosu, što je to: je li to zvjezdana hobotnica, ili se sa svemirom posvadio Tesla iz Smiljana, pa svodom šara male Steve...

Devetnaest priča svoje polazište ima u stvarnim bečkim kulisama koje su jedino čvrsto uporište za propitivanje stvarnosti i običnosti koja se u Lovrenčićeve raspršuje u pravcu neočekivanih obrata i fantastike. Na početku sve izgleda usidreno u zbilji, da bi se brzo sve čvrste koordinate zamaglile i usmjerile prema propitivanju granica zbilje i ne-zbilje, života i literature. 

Čitatelj koji će za ovom knjigom posegnuti - a nju u ruke mora uzeti svatko tko poeziju čita, jer nakon ove knjige na našoj pjesničkoj sceni stvari više nikada ne bi trebale ostati njome netaknute-pitat će se tko je Nagulov u odnosu na Tanju? Iako odgovorno tvrdim da nemam pojma, kategorički tvrdim da je on subjekt Tanjine autobiografije koja je jedina istinska priča o njemu. Istinska zato jer sadrži sve...

Vukovar i Dunav za autora su alegorija povijesnosti koja se ispisuje uz njegove obale. To pamćenje poslano je vukovarskim razglednicama  kao iskren zapis o Gradu, a Grad je svojom ratnom zbiljom ostvario jednakost između predmetnoga i duhovnoga, fikcijskoga i stvarnoga mjesta u nacionalnoj memoriji. I ovaj intimni, memoarskim pogledom i pažljivo izabranim fotografijama  spomenarski upis dio je identiteta ovoga...