Ovakva izdanja u renomiranoj izdavačkoj kući iznimno su važna, čak i dok ne krenemo ocjenjivati njihovu književnu kvalitetu, ponajprije iz razloga kojeg urednik Lokotar očito jako dobro zna - bez novih imena i debitanata, naime, književna scena ne može računati na dobro zdravlje; mlade snage i njihove svježe ideje jedino su jamstvo njezina opstanka, bez obzira radilo se o nastavljačima poznatih modela ili...

Kroz ovih se dvanaest priča predstavljaju junakinje koje su se odlučile biti različite od „malodušnih, odustalih od svega i depresivnih zbog posla" muškaraca. One žele proniknuti u zakutke intime, ali i intime Drugoga i njihova odnosa, pa u tu svrhu same prikupljaju djeliće osobnoga i Njegovog biološkog vremena, pojedinačnih i zajedničkih događajnih i prostornih slika u jednu cijelinu nastojeći tako...

U ozračju spajanja tek prividno udaljenih osjećaja ljubavi i nasilja, žudnje za životom i one za oduzimanjem (za razliku od veronskih ljubavnika) tuđih života, Lucićeva zbirka ironizira realnu mogućnost prevrednovanja postojećih vrijednosti. Ona nam, prateći saudade ritam na »originalne« grafite nakalemljenih poetiziranih tekstova, ukazuje na našu zbunjenost u svijetu koji je, kako to svakodnevno svojim...

Priče Delimira Rešickog neobičan su spoj emocionalnosti i stiliziranosti na razini gotovo pojedinačne rečenice i oštre ironije prema natruhama zbilje koja ponekad ostaje samo pozornicom, a ponekad vrlo nasilno prodire u svjetove njegovih prekrasnih gubitnika. Stoga one možda ostavljaju privid nekakvog «starinskog» literarnog koncepta, u kojem još postoje lokoti ljubavi kao zavjeti vječnosti, no prava je...

Krajem osamdesetih Eugenides se ozbiljno bavio mišlju da postane svećenik ili redovnik. Sve je to, zapravo, izgledalo poprilično konfuzno: odrastao u obitelji pravoslavnih korijena, krenuo je na put u budističku Indiju, i tamo se pridružio katoličkoj sljedbi Majke Tereze. Ipak, nakon tjedan dana dobrovoljnog rada odustaje od života posvećenog nemoćnima. Poražen u svojoj potrazi za životom u vjeri,...

Dortina mi je knjiga još jednom potvrdila da izmišljaj prethodi zbilji. Posložena biblijski i psalmično, svaka u svojoj boji, pjesma za pjesmom sugerira intelektualnu kvadraturu duginih boja. I govori o nesumjerljivosti. Na prelijepo nepodnošljivo lagan postsubjektivistički način. Kako? Ovako: U pjesmi »Mi ptice, a ribe, a riječi« Dorta Jagić rekonstruira kreacionističku priču. Ili je možda samo čita...