Goloća kao vrst književne opredijeljenosti, odbijanje da se čitatelja zavodi književnim slikama, visprenošću, znanjem, također je jedna vrst stilske opredijeljenosti koja vodi sučeljenju s onime od čega nema uzmaka, gdje je čovjek sam, sa svojom trenutnom istinom, i sa svojim vječitim traganjem za cjelovitom, cjelokupnom istinom o sebi i svome životu.

Ana Lemić na Velebitu je zatjecala samo napuštena sela, ruševine kamenih kuća i stanova, a sve što je vidjela zabilježila je fotoaparatom. Fotografirala je što je ondje zatekla, kuće, kamenice, čatrnje, posude, alat koji su ljudi koristili, ruševine pastirskih stanova obrasle šikarom... Osobno su mi, osim fotografija, dojmljivi dijelovi gdje bilježi razgovore s posljednjim velebitskim gorštacima koji...

Đilas, kao i svaki pravovjerni ideolog, otišao je predaleko a da se ostatak 'svetog uficija' ne bi osjetio ugroženim i drugo, podcijenio je dvoličnost političke vrhuške koja je demokratizaciju parolaški rabila alibijem za vlastitu kontrolu nad društvom. Vrlo brzo shvaća da je komunistička demokracija nemoguća, ali se nimalo ne kaje i spremno prihvaća posljedice: višekratno, višegodišnje robijanje i...

Ključnim poglavljem ove knjige, najaktualnijim doprinosom živoj književnoj sceni držim ono o cirkulaciji književnih tekstova, o nagradama i prijevodima. Osobito je instruktivan prikaz reduciranja i marginalizacije 'književne kritike u najvećem broju medija, kao i njezin potpuni nestanak u najkomercijalnijim medijskim oblicima' što je apostrofirala egzemplarnim dijelom 'opće prakse potiskivanja kritičkog...

Danas u dječjoj književnosti ne možemo disati od ideologija i banalnih didaktičnosti, a književna produkcija za odrasle sve je više taokinja samopomoći i političke korektnosti. Uz to, u sve glasnijem i neobazrivijem svijetu, punom loših vijesti – često se govori o osjetljivosti i empatiji, ali rijetko se s njima zaista i susretnemo.