Glazba, dirigiranje, samoostvaren život ispunjen sadržajnim bavljenjem svojim zvanjem, to je ne samo odgovor na pitanje kako preživjeti, nego i opravdanje za samosvojan put koji se često nije obzirao na društvena i politička gibanja, izlažući se pritom riziku ove ili one strane koje u takvim povijesnim trenutcima mahom reagiraju po notornoj 'chi non è con noi….'.

Upravo je zapanjujuće to što jedan rubni Matičin ogranak objavljuje literaturu koja u ovdašnjim okvirima predstavlja krajnju rijetkost. Ajanovićevi tekstovi, naime, sjajan su interdisciplinarni vodič kroz teorijske i historijske temelje stripa (i filma), te ih je utoliko moguće usporediti s rukopisima Hrvoja Turkovića ili možda Davida Bordwella.

Sreća, što je to? Neuhvatljiva mantra današnjega doba ili stvaran osjećaj kojemu su ljudi težili i prije nego što smo se navikli živjeti u svijetu u kojem se pokazujemo drugima puno više nego ikada (ili bar neki od nas), u kojem proizvodimo svoje trenutke sreće kako bismo se njima mogli pohvaliti, izložiti ih na društvenim mrežama, neki od nas svjesni, a neki i ne, da su to samo povremene slike, varljive...

Knjiga 'Školski sat' Massima Recalcatija uzbudljiv je tekst o učenju, učenicima i učiteljima koji pokreću želju za putovanjem, u kojem škola otvara svjetove. Kao što i Recalcati kaže, 'glavna je teza ove knjige to da je ono što preostaje od Škole upravo nezamjenjiva uloga nastavnika. Njegova je svrha otvoriti učenika prema kulturi kao mjestu 'humanizacije života', učiniti mogućim susret s erotskom...

1930-ih zlo se u atmosferi, u kostima, osjećalo mnogo prije opipljivijih naznaka rata. Žitelji Murske Sobote u to doba informirani su i prosvijećeni, govore jezike, čitaju novine, slušaju mnoge europske radio stanice. Franc se kreće u širem krugu, često izbiva od kuće, štošta zna, nešto i predosjeća, muče ga anksiozni napadi, i Ruža ima čudnovate, naoko paranoične ispade pred začuđenim...