Emerson je jedinstven jer zna misliti široko i kompleksno, a misao iznijeti gotovo lapidarno. Egzaltiranost odabranog tonaliteta kojim su eseji pisani razumijevamo ovdje kao stil čija suština, kao suština svakoga stila, leži u tajnoj unutarnjoj etici - a ovdje se stječe dojam kako Emerson o odabranim velikim ljudima ne piše zato što ih svojim pisanjem želi učiniti još većima, već zato jer je vođen...

Odgovarajući na uočene devijacije današnje škole, autori izrijekom govore o izgubljenom mostu između života i škole, no ne čine to onako kako to danas često čujemo u svijetu krajnje pragmatičnosti i materijalizma, nego s mišlju o boljem, istinski uključivijem i tolerantnijem društvu. Govoreći o tom mostu, oni ističu kako škola za generaciju 'izvan okvira' od mladih ljudi ne očekuje načine...

Glazba, dirigiranje, samoostvaren život ispunjen sadržajnim bavljenjem svojim zvanjem, to je ne samo odgovor na pitanje kako preživjeti, nego i opravdanje za samosvojan put koji se često nije obzirao na društvena i politička gibanja, izlažući se pritom riziku ove ili one strane koje u takvim povijesnim trenutcima mahom reagiraju po notornoj 'chi non è con noi….'.

U svojoj osnovi, Musilov esej podučava onome čemu su podučavali stari Grci, ili, još drevnije, istočnjački mudraci (koje i profesor, književnik, kazališni režiser, urednik Matko Sršen spominje u svom izvanrednom predgovoru u ovoj maloj knjizi) – a to je mjera, vladanje sobom prije svega, kao prvi preduvjet da se gluposti zatvaraju vrata.

Knjiga 'Školski sat' Massima Recalcatija uzbudljiv je tekst o učenju, učenicima i učiteljima koji pokreću želju za putovanjem, u kojem škola otvara svjetove. Kao što i Recalcati kaže, 'glavna je teza ove knjige to da je ono što preostaje od Škole upravo nezamjenjiva uloga nastavnika. Njegova je svrha otvoriti učenika prema kulturi kao mjestu 'humanizacije života', učiniti mogućim susret s erotskom...