Danas, s računalima u kojima se mogu skladištiti gomile podataka, svi smo mi pomalo nalik na Funesa. Naše kolektivno pamćenje postalo je poput kakva odlagališta otpada. Više ne znamo što bismo sa svim tim silnim podacima koji tvore povijest naše civilizacije. Gubimo emocionalnu povezanost sa sjećanjima koja tvore našu povijest.

Njemačka se priključila Italiji, Francuskoj i Španjolskoj i omogućila kulturne vaučere tj. 'KulturPass' za sve mlade u Njemačkoj koji ove godine navršavaju 18 godina. Ono što bi posebno trebalo zanimati sve koji se u Hrvatskoj bave knjigom jest da i prvi rezultati ove mjere u Njemačkoj ponavljaju trendove koji su se već prije pokazali u Italiji, Francuskoj i Španjolskoj, a to je da su upravo knjige...

Jedno se čini sigurno: umjesto lošeg televizijskog programa, zbilja je počela oponašati obrasce filmova katastrofe ili, točnije, post-apokaliptične fikcije. A ako je to tako, postavlja se pitanje mogu li nam mehanizmi post-apokaliptične fikcije pomoći da bolje shvatimo našu trenutačnu zbilju.

Sustavi umjetne inteligencije 'uče' preuzimanjem i obradom velikih količina podataka, pa tako i djela zaštićenih autorskim pravima, dakle radi se o procesu koji može uključivati izradu neovlaštenih kopija autorskih djela. Stoga je američko Udruženje autora izradilo novu klauzulu za zabranu korištenja autorskog djela za obuku tehnologija umjetne inteligencije bez izričitog dopuštenja autora.

Robert Guédiguian i Ivica Prtenjača, svaki u svojem umjetničkom polju, a razmatrat ćemo ih za ovu priliku ponajprije kao autore mediteranskog kruga, kao kvartovske kroničare i apologete proletarijata, predstavljaju samosvojan i vrlo prepoznatljiv poetski mikrokozam. Guédiguian kao filmaš, a Prtenjača – i kad piše prozu – primarno kao pjesnik.