Premda su nam u doba poplave sadržaja i gubitka kriterija kritičari i teoretičari jako važni i trebamo braniti struku od nemuštih bloger(a)ica koje pišu marketinške i navijačke, a ne kritičarske niti kritične tekstove, kao što moramo braniti mjesta za objavljivanje ozbiljnih tekstova o literaturi, kojih je sve manje, oduvijek mi je problematična podjela na 'profesionalne' i 'neprofesionalne' čitatelje.

Na konferenciji o književnom prevođenju okupilo se oko 300 sudionika i sudionica, a oko 1500 ih je predavanja i panele pratilo online. Ideja je bila okupiti što više karika u knjižnom lancu, što raznolikije dionike svijeta knjige, pa da se ojačaju postojeće mreže i možda stvore nove, razmijene stajališta i podijele najbolje prakse u cijelom izdavačkom ekosustavu.

Treba imati na umu da je nova V.B.Z.-ova riječka knjižara za sada tek na početku, veliki potencijal i knjižarski 'work-in-progress' u koji će trebati uložiti jako puno rada i knjižarskog znanja, nabaviti doslovno sve dobavljive knjige na hrvatskom tržištu, što se pak neće dogoditi bez značajnog V.B.Z.-ovog financijskog ulaganja u nabavu knjiga, ali i u kvalitetne zaposlenike-knjižare.

Možemo li mi u knjižnom sektoru posložiti sličnu agenciju, odabrati najkvalitetnije i neumrežene operativce te izmjestit odlučivanje o knjizi iz postojećih ministarstava i njihovih službi, učiniti je u odlučivanju što neovisnijom od previranja na političkoj sceni, uz financijski održiv model? Puno je upitnika u zraku ali vrijeme je da se pokušaju naći i odgovori na njih.

Nisam optimist koji očekuje da će nam baš ovogodišnje istraživanje pokazati da smo ipak značajno "poskočili u vis" u proteklih godinu dana, i da će sada iz godine u godinu biti bolje, a ponajmanje sam optimističan u vezi toga da će se prisutnost knjige u medijima popraviti. Ali dobro, Noć knjige ide dalje, u svojoj (naivnoj?) težnji da sukreira neku načitaniju i obrazovaniju Hrvatsku.