Službena kultura, nekakva službena književnost, kulturna ili književna javnost, to je svijet kojem ne osjećem da previše pripadam, niti me ta kulturna i književna javnost prihvaća. Tako da vidim neku obostranu ravnodušnost, književne javnosti prema meni i mene prema toj književnoj javnosti. Osim toga, ja se zbilja više smatram novinarom, novine su nešto u čemu svakodnevno radim, novine plaćaju moje...

Općenito, mislim da spominjanja Antuntuna nikad previše. Vitezova pjesma ima izvanrednu pedagošku vrijednost, jer pridonosi boljem razumijevanju i prihvaćanju ljudskih različitosti te promovira međusobnu toleranciju od najranije životne dobi. Jer Antuntun nije glup - on je samo drukčiji i radi stvari na svoj način, ali ni na čiju štetu. Možda je u tome ponekad šeprtljav, no u svemu na kraju uspije:...

Ozbiljnim likovnim umjetnikom smatram se i danas, no sada i stvaranje bajki držim vrlo ozbiljnim poslom. Međutim, istina je da sam prvu knjigu napisao i ilustrirao, recimo, gotovo slučajno. Naime, prije desetak godina, nekako istodobno, stigoše mi neki poveliki računi i ponuda da ilustriram jednu knjigu. Tekst knjige je bio grozan skoro kao suma pristigla za naplatu. Što mi je drugo preostalo već sam napisati...

Izvan sporta, businessa, industrije i prirodnih znanosti, ovo je doba prosječnosti,  globalizacija praznoglavog  glamoura,  prašine i kaosa u srcu, te nije lako ostati kritički sabran, objektivan i istinoljubiv, čak i ako si u osnovi dobronamjeran. U tom kontekstu najlakše je "zazirati",  a najteže je podržati i tematski i proizvodno provokativnog  autora, objektivno ocijeniti rad pisca koji nastoji oko...

Oduvijek sam voljela znanstvenu fantastiku jer me vodi nekamo gdje nisam nikad bila, u glavu mi stavlja ideje koje mi nikad prije nisu pale na pamet i navodi me da razmišljam o stvarima za koje nisam mislila da bi me ikada mogle zanimati. A kad je sve još i kvalitetno napisano, kad misli teku, priča funkcionira, a rečenice fasciniraju, onda jednostavno ne shvaćam kako netko može ne voljeti znanstvenu...

Kao što znamo Prag je predivan grad i ima puno ljudi koji dolaze ovamo ne samo vidjeti katedralu nego žele i kroz knjige saznati što se događalo tijekom duge povijesti grada, pa je bilo vrlo važno pružiti im dobru uslugu i dobru knjižaru. Na desetine tisuća Amerikanaca 90-ih je doslovno okupiralo Prag, i tim više je postojala potreba za knjigama na engleskom jeziku, ne samo za knjigama o Pragu ili Češkoj...