Donosimo fragment razgovora koji je s nedavno preminulim Vasilijem Aksjonovom (1932. - 2009.) za vrijeme jedne šetnje Zagrebom vodila Irena Lukšić, prevoditeljica njegova romana "Opekotina" (Znanje, Zagreb 1988). Aksjonov je na poziv Zlatka Crnkovića u lipnju 1988. promovirao hrvatski prijevod svojeg najpoznatijeg romana i tom prilikom se zadržao desetak dana u Zagrebu i Dubrovniku, od kada i datira ovaj zapis.

Privatna izdavačka kuća za svoje projekte mora imati zatvorenu financijsku konstrukciju ili ne mora niti izdavati knjige. Kakva ministarstva, pomoći ili ne znam što li već? Svakako da postoje projekti od posebne kulturne važnosti i svakako da ih država ili Ministarstvo mora podržati, ali da baš svaki projekat ili velika većina to zaslužuje kao danas u Hrvatskoj,  mislim da je pogrešno. Za izdavanje...

Formula dobre novinske kritike je - simple&smart. U te dvije kartice moraš ugurati malo sadržaja, dvije-tri rečenice o dosadašnjem opusu pisca i njegovom mjestu na sceni i prije svega jasan vrijednosni sud je li ta knjiga dobra ili loša. Ako si pri tome i malo duhovit i ubaciš neku foru, tvoji su urednici još sretniji. Ježim se od kritika koje prepričavaju i motaju priču, a nemaju vrijednosnog suda, to...

Pisac sam koji se prvenstveno referira na tekst. Kao i oni pisci koji se referiraju na jezik, vrlo rijedak slučaj, čak i rjeđi to se danas vidi. Armanini mi je jednom rekao da su svi veći tekstovi nastali na osnovu drugih tekstova, npr. Cervantesov ''Don Quijote'', a Armanini je bio vrlo kritičan prema tim stvarima, kad su bile u modi, to je poznato. Ali sad sigurno nisu u modi. Dakle, to nema veze s modom, to...

Nemam blog, ali relativno često objavljujem na internetskim časopisima, no to je pristajanje na oblačenje dječjih hlačica. Na ovim našim prostorima još nije iznjedrio internetski časopis koji bi mogao konkurirati nekolicini najboljih "papirnatih" časopisa, to je uglavnom zbog načina financiranja, a i nedostatka entuzijazma onih koji su kvalificirani da rade kvalitetan virtualni časopis.  Zaključno: no...

I prije sam ponekad birala muškarce za pripovjedače, tako da mi nije bio problem pisati u muškom licu. To je za ženu zgodna maska. Ona osigurava zamišljeni odmak od stvarnosti i udobnost za mene kao autoricu: nitko me u intervjuu nije pitao jesam li se bavila sumom ili dizanjem utega. Međutim, jednom, nakon objavljivanja priče "Frizerkine bilješke" (napisane u ženskom licu) često su me pitali jesam li...