Kao što znamo Prag je predivan grad i ima puno ljudi koji dolaze ovamo ne samo vidjeti katedralu nego žele i kroz knjige saznati što se događalo tijekom duge povijesti grada, pa je bilo vrlo važno pružiti im dobru uslugu i dobru knjižaru. Na desetine tisuća Amerikanaca 90-ih je doslovno okupiralo Prag, i tim više je postojala potreba za knjigama na engleskom jeziku, ne samo za knjigama o Pragu ili Češkoj...

S prvim danima ljeta u knjižarama se pojavila nova knjiga Ede Popovića "Priručnik za hodače", pomalo neobičan uradak ukoliko od pisaca očekujete da ponavljaju manje-više slične obrasce na koje su vas navikavali tijekom godina. Srećom, Edo Popović se odlučio skrenuti i na neke druge staze, a o tome je po izlasku knjige govorio u nekoliko intervjua objavljenih u Jutarnjem listu, Vjesniku i Novom listu. Ovaj...

Donosimo fragment razgovora koji je s nedavno preminulim Vasilijem Aksjonovom (1932. - 2009.) za vrijeme jedne šetnje Zagrebom vodila Irena Lukšić, prevoditeljica njegova romana "Opekotina" (Znanje, Zagreb 1988). Aksjonov je na poziv Zlatka Crnkovića u lipnju 1988. promovirao hrvatski prijevod svojeg najpoznatijeg romana i tom prilikom se zadržao desetak dana u Zagrebu i Dubrovniku, od kada i datira ovaj zapis.

Između smeća i elite, uzetih u smislu društvenih slojeva,  nema nikakve razlike osim što je u potonjem slučaju smeće premazano preljevom koje mu daje izgled ukusna kolača. To je razlika između bagre i elite. Što se tiče lijepog i ružnog, tu sam istaknuo misao kako vrhunski lijepo i vrhunski ružno zapravo izazivaju u nama isti doživljaj - zapanjeni smo nečim  mističnim što ne možemo definirati.

PEN nije sindikalna organizacija niti predstavlja interese neke određene grupe, već dobru volju ljudi koji sudjeluju u javnosti. Od PEN-a se ne može ništa tražiti, nećete dobiti dodatke na penziju, neće vas učiniti zaslužnim umjetnikom ili se boriti za to da dobijete stan od Grada. Ako se pridružite PEN-u, znači da imate aktivistički poriv pa bismo se mogli zapitati zašto su se u PEN učlanili ljudi...

Pisac sam koji se prvenstveno referira na tekst. Kao i oni pisci koji se referiraju na jezik, vrlo rijedak slučaj, čak i rjeđi to se danas vidi. Armanini mi je jednom rekao da su svi veći tekstovi nastali na osnovu drugih tekstova, npr. Cervantesov ''Don Quijote'', a Armanini je bio vrlo kritičan prema tim stvarima, kad su bile u modi, to je poznato. Ali sad sigurno nisu u modi. Dakle, to nema veze s modom, to...