Moja generacija je odrasla u ratu, između 89. i 95-6., kad li je već taj rat završio... U tom ludilu hormona, rata i mikrona, ta je generacija vidjela da se ruše ideologije, da se u ništa i ničemu ne može vjerovati, da je sve što smo dotad znali odjednom postalo pogrešno, da je sve ono što smo smatrali dijelom svojih identiteta odjednom trebalo nečim drugim i nečim serviranim odmah zamijeniti... Trebalo...

U Zagrebu postoji publika baš za sve, pa tako i za književne promocije i razgovore o knjizi. Drago nam je vidjeti da nam ljudi dolaze na književne večeri bez da znaju puno o autoru kojeg predstavljamo iz jednostavnog razloga što nam vjeruju. S druge strane, ta je publika izrazito zahtjevna i kritična zbog čega imamo osjećaj da cijelo vrijeme moramo biti "na visini zadatka", nema prostora za opuštanje.

Nisam baš rođena pjesnikinja :-) Volim se šaliti i smijati, pa pomalo, zasad bez objavljivanja, pišem prozu koja nije tako “crna”. Stalno dorađujem neki romančić, no ne žuri mi se s tim... Nisam ni članica neke ženske udruge, ne volim tzv. sestrinstva. No, ima mnogo kvalitetnih aktivistica na području ženskih ljudskih prava i to je najvažnije. Upravo sam pročitala tekst Ðurđe Knežević o...

Blog kao literarno sredstvo nudio mi je mogućnost različitih varijanti zapleta i raspleta te zamagljivanje granica između stvarne i literarne priče. To je ujedno i moja mala gesta građanskoga otpora toj novovjekoj formi blogova, foruma i chatova na koje sam poprilično alergičan. Naravno da je divno što ljudi mogu komunicirati u bilo koje doba i s kim god hoće, ali me strašno nervira anonimnost u kojoj bilo...

Sviranje obožavam, no sebe nikad nisam doživljavao kao muzičara, a nemam ni predispozicije za to. Naime, uopće ne znam svirati, u nekom ozbiljnom smislu. No, tako nešto kao "sviračko umijeće" nikad nisam smatrao ograničavajućim. Za mene nema iskrenije stvari nego nastupati s punk bendom, dok iznutra sve funkcionira, dok je bend homogen i, najbanalnije, iskren. Kad se struktura krene urušavati, valja se...

Iako Simo Mraović više fizički nije među nama, ostaju njegove knjige, tekstovi po časopisima, blogu, razgovori i, naravno, lijepa sjećanja na njega. Iz naše arhive donosimo razgovor koji je Edo Popović vodio sa Simom za e-zine Moderna vremena prije šest i pol godina, točnije 03. lipnja 2002. Razgovor tada naslovljen "Simo Mraović - dobri duh hrvatske književnosti" prenosimo bez ikakvih naknadnih dopuna...