Kao i u svakom pisanju, važno je samo da li autor ili autorica zaista znaju pisati, znaju u što se upuštaju, a još više da zapisuju s mjesta iskrenosti, da pišu iz želuca, bez puno okoloknjiževnih predumišljaja. A čini mi se da se takvih urednih kontrukcija, ali bez piščeva znoja, krvi i suza, previše natiskalo zadnjih godina. Ali takvi nisu naša briga, vrijeme nije budala, sve što je sitno propadne...

U sklopu jezično-pjesničke smotre 'Croatia rediviva ča-kaj-što' na kraju pjesničkoga maratona, s nastupom devetnaest pjesnika na tri jezična idioma ča – kaj – što, prosudbeno povjerenstvo je odlučilo da se pjesnika Zvonimira Sutlovića ovjenča maslinovim vijencem te je Sutlović tako postao 28. 'poeta oliveatus'.

U četverokutu autorske svijesti, zbilje, lirskog subjekta i jezika i očituje posebnost Valentova pjesništva. Naime, autorska svijest na neki način kontrolira i komentira sve što ulazi u tekst, ona određuje intonaciju i perspektivu kojima se motri zbilja i tretira jezična frazeologija, kojima se motri objekt i svi s kojima se on susreće.

Projekt 'Poezija to go' u druženju s pjesnicima predstavlja etablirane autore, a u srijedu 7. ožujka 2018. u 19.30 sati, u dvorani Müller u kinu Europa (Zagreb), organizira druženje s pjesnikinjama. Svoje stihove govorit će Irena Vrkljan, Sonja Manojlović, Enerika Bijač, Dorta Jagić, Lidija Bajuk i Sonja Zubović.

Pisanje je čin izmeštanja iz situacije. Udaljavanja na osigurani perimetar. Obezbeđuje nepripadanje trajanju iščašenih sistema. Poštovanje vlastite autonomnosti. Svakako: iznuđeni je čin, oblik (samo)zaštite. Paradoksalno ukazuje na životnu snagu i zdravlje. Deluje i sa druge strane: svet pouzdano detektuje pisca i osigurava se od njega.