Darko Šeparović čita ulomak iz neobjavljenog romana 'Pristanište'. Priča je to o čovjeku koji gradi brod u kući, a gradi ga na način da skida drvene podove kuće i kako brod raste tako njegova kuća nestaje. Jedan dan odluči odmarati od gradnje broda i provesti ga onako kako je provodio dane prije nego je započeo gradnju broda.

Riječ je o knjizi i projektu nastalom od mojih pokušaja objedinjavanja autobiografije, novomedijske i tehnološke posthumanističke umjetnosti a koji je završio kao eksperiment sa samim sobom... Lajtmotiv knjige je spajanje čovjeka sa strojem i preispitavanje tjelesnosti i identiteta te pokušaj promišljanja dalekih i posthumanih svjetova.

'Soba na dnu mora' je roman koji je dijelom utemeljen na mojim stvarnim životnim iskustvima, a dijelom je fikcija. Tema koja ih sve na neki način okuplja je pitanje: što smo sve primorani u sebi zatirati, negirati, odbacivati, odnosno na neki način ubijati, da bismo preživjeli? Koja je cijena te dobre, kvalitetne adaptacije na zahtijeve ovog svijeta? Što je ono što gubimo?