Ono što je iskrsnulo nakon pada Zida i što se počelo nezaustavljivo kotrljati od devedesetih godina na dalje, dakle kultura u kojoj danas živimo, bila je «druga moderna», kasna postmoderna, post-postmodernizam, globalizam ili, kako sam to istaknula u podnaslovu knjige, virtualno doba. To je neki čudan mješanac između moderne i postmoderne. Njihovo, ako nastavimo u simboličnoj biološkoj metaforici,...

Pripadnik sam intelektualnog i političkog kruga koji je nasljednik i baštinik ljevičarske tradicije ove zemlje, kako kulturne tako i političke. Kao pripadnik manjine, zainteresiran sam za pitanje očuvanja i stvaranja hrvatsko-srpskih kulturnih veza. Ne mora postojati suglasnost svih aktera u svim pitanjima. Ali, ja i dalje ne mogu ni na koji drugi način, ni kao pomoćnik ministra, ni kao predsjednik Prosvjete,...

Priča se odnosi na određeni omeđeni isječak iz života junakinje: desetak dana u vrijeme kad je njezin muž odsutan. No, ipak se ne može reći da nije prisutan u njezinoj nesigurnosti u vlastiti identitet, u njezinim moralnim dvojbama. Junakinja je lice koje se našlo na moralnoj vjetrometini, a biti na moralnoj vjetrometini znači biti u prilici za odluku. A to znači biti sam. Da nije tako, bila bi to druga i...

Meni se dogodilo da je moj prvi naslov, knjiga novinskih tekstova "Smrtni grijesi feminizma", bila prva feministička knjiga kod nas, a vjerojatno i u cijeloj istočnoj Europi, što me je na neki način obilježilo i kao autoricu literature. Moji kasniji romani gledali su se kroz tu feminističku prizmu. Pritom nitko nije pokušao napraviti distinkciju između moje novinarske angažiranosti i literarnog...

Hrvatski standard kakav je normativan za prozu jest jedan beživotni i apstraktni konstrukt na kojem se ne može pisati o konkretnom ljudskom životu. Taj totalitarni jezik u prozi treba istrijebiti, jer je opasan po zbiljski ljudski život. Pritom ne mislim da je rješenje totalni povratak na dijalekt i sleng, nego da standardni jezik naprosto treba što više unakaziti, zaprljati dijalektom i slengom da bi mu...

Ako netko piše, dapače i objavljuje, a govori da mu nije stalo do publike, to, oprostite, nije književnost, nego duševni poremećaj. Da se ne čitam, ja bih odustao i počeo raditi nešto korisnije. Kad sam objavio prvu knjigu, koju tada nije pročitalo više od stotinjak ljudi, ja sam, unatoč sjajnim kritikama, bio vrlo blizu da odustanem, jer ne vidim osobit smisao u pisanju za šačicu kritičara i desetak...