Došli smo do kraja iluzija, sve ono što smo uzimali zdravo za gotovo sada pokazuje svoj iskrivljeni sjaj. Negdje putem izgubili smo ono opće, drugim riječima povjerenje u apsolut. Partikularizacija iskustva uzrokuje krizu društvenosti i dijaloga, nekako to sve više izgleda kao da se krećemo osobnim mračnim tunelima iz kojih kroz malene prozore gledamo vanjski svijet, nešto kao u romanu 'Tunel' Ernesta...

Goloća kao vrst književne opredijeljenosti, odbijanje da se čitatelja zavodi književnim slikama, visprenošću, znanjem, također je jedna vrst stilske opredijeljenosti koja vodi sučeljenju s onime od čega nema uzmaka, gdje je čovjek sam, sa svojom trenutnom istinom, i sa svojim vječitim traganjem za cjelovitom, cjelokupnom istinom o sebi i svome životu.

Ana Lemić na Velebitu je zatjecala samo napuštena sela, ruševine kamenih kuća i stanova, a sve što je vidjela zabilježila je fotoaparatom. Fotografirala je što je ondje zatekla, kuće, kamenice, čatrnje, posude, alat koji su ljudi koristili, ruševine pastirskih stanova obrasle šikarom... Osobno su mi, osim fotografija, dojmljivi dijelovi gdje bilježi razgovore s posljednjim velebitskim gorštacima koji...

U selfijima se subjekt i objekt slike (izjednačeni) pojavljuju u prednjem planu u odnosu na pozadinu koja reprezentira prostor svijeta. 'Gramatika' slike je takva da je u fokusu objekt samoprezentacije, a kao sekundaran fakt iza njega ostaje visjeti cijeli svijet. Taj je Narcis u neposrednoj opasnosti od utapanja u svom odrazu, bez ikakve potrebe za vanjskim svijetom.

Ovo nije knjiga za samopomoć, nego knjiga popularne, jednostavno napisane, ali ne pojednostavljene psihologije koju bez puno razmišljanja mogu preporučiti učiteljima, i za vlastito čitanje i za čitanje s učenicima, osobito tinejdžerima, uz nastavu građanskog odgoja, psihologije ili jednostavno kao poticaj za razgovor u čitateljskim klubovima.