Urednik predstavlja : Kristijan Vujičić

Nova rubrika Urednik predstavlja zamišljena je tako da književni urednici predstavljaju svoj rad i ističu pojedina kvalitetna izdanja koja su u svojoj profesionalnoj karijeri uredili, ili na njima upravo rade. Zanimalo nas je koji su im najdraži naslovi, s kojim su se izazovima u svome radu susretali, koji su im najveći uspjesi... kao i da podijele s čitateljima pokoju anegdotu ili zanimljivost. I, ako postoji, koju neostvarenu želju što se objavljivanja tiče.

Rubriku otvara Kristijan Vujičić, pisac i dugogodišnji urednik Naklade Ljevak.

Kristijan Vujičić

Knjiga izlazaka Vujičić Kristijan

Oduvijek sam volio čitati knjige. Sjećam se kako sam još kao srednjoškolac odlazio na nogometne utakmice s knjigom ispod ruke pa je to ljudima bilo malo neobično. Dogodilo se da je ta moja ljubav urodila dugogodišnjim uredničkim angažmanom. Radim od 2002. godine u izdavačkoj kući Naklada Ljevak kao urednik i dosad sam uredio oko 200 knjiga, a 2014. sam dobio Nagradu Kiklop za urednika godine. Uređujem knjige iz područja publicistike i književnosti u više biblioteka. Budući da sam diplomirao filozofiju i religiologiju, pokrenuo sam 2003. godine Biblioteku Bookmarker u kojoj otada izlaze knjige iz područja suvremene teorije – filozofije, sociologije, povijesti, teologije itd. - riječ je o autorima kao što su Rancière, Žižek, Badiou, Eagleton, Baudrillard, Sloterdijk, Chomsky, D. Duda, Čačinovič, S. Horvat, Klasić, Gunjević i Matvejević.

U Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića zadnjih osam godina uređujem i vodim tribine pod nazivom „Paralelni svjetovi“ na kojima se obrađuju društveno-humanističke teme s područja filozofije, etike, sociologije, religije itd. Osim toga i pišem: napisao sam i objavio pet romana, a upravo ovih dana izišla je moja „Knjiga izlazaka“.
 

Kokoschkina lutka Cruz Afonso

Sveti Pavao : Utemeljenje univerzalizma Badiou Alain

Najnoviji naslov koji sam uredio, a koji je nedavno izišao iz tiska, jest izvrsna knjiga portugalskoga svestranog umjetnika Afonsa Cruza „Kokoschkina lutka“. Ova knjiga (u prijevodu Deana Trdaka), koja govori o ljubavi i mržnji u bezumlju rata, zapravo predstavlja simbol i metaforu jednog prijateljstva, priču o tome kako je odnos s Drugim temeljan za naš identitet. Upravo autorova snaga da likovima dotaknutim ludilom rata priđe s velikom osjećajnošću i nježnošću izdvaja ovo djelo od ostalih i pokazuje da nasuprot zlu uistinu postoje dobro i ljubav. Potrebno je samo izabrati pravu stranu i boriti se na strani dobra.

Knjigu „Sveti Pavao. Utemeljenje univerzalizma“ Alana Badioua, koju sam uredio 2006. godine u Biblioteci Bookmarker nije jednostavno obuhvatiti u nekoliko riječi. Kao čovjek koji je o Pavlovu životnom putu  učio uglavnom iz klasičnih filozofsko-teoloških djela, našao sam se i sam u čudu čitajući i uređujući ovo djelo. Mislim da mi je Badiouovo pisanje o svetome Pavlu otvorilo i nove horizonte… Badiou, koji u uvodu sam za sebe kaže da je ateist, piše o jednom od najznačajnijih likova kršćanske povijesti na vrlo živopisan i studiozan način proglašavajući ga originalnim i revolucionarnim misliocem.

Držim da je dijalog između ljudi koji vjeruju i ne vjeruju, ali i dijalog općenito, vrlo bitan u našim životima… i ova je knjiga, koju je nadahnuto preveo Marko Gregorić, upravo takvo djelo – koje potiče na dijalog.

Jugoslavija i svijet 1968. Klasić Hrvoje

Najdraži naslovi su mi oni domaćih autora, jer sam u njihovu stvaranju kao urednik sudjelovao od samoga početka, od razrade ideje pa do odlaska knjige u tisak. Mnoštvo je kvalitetnih domaćih autora, ali izdvojit ću nekoliko djela koje sam uredio: knjigu povjesničara Hrvoja Klasića „Jugoslavija i svijet 1968.“, zatim djelo filozofkinje Nadežde Čačinovič „Zašto čitati filozofe“, knjigu razgovora s brojnim suvremenim intelektualcima „Pažnja! Neprijatelj prisluškuje“ Srećka Horvata, „Kulturu putovanja“ Deana Dude, kao i djelo teologa Borisa Gunjevića i profesora Predraga Matvejevića „Tko je tu, odavde je. Povijest milosti“.

Teme su raznorodne, ali upravo ta interdisciplinarnost me i zanima u uredničkom poslu: od propitivanja tema iz političke filozofije i povijesti preko teorije kulture do razmišljanja o vlastitome identitetu i Drugome.
 

Volio bih vidjeti djela dva značajna filozofa 19. stoljeća u hrvatskom prijevodu: knjigu Arthura Schopenhauera „Svijet kao volja i predodžba“ i Sørena Kierkegaarda „Ponavljanje“. Teško je objasniti u nekoliko rečenica zašto mislim da upravo ta djela nedostaju hrvatskim čitateljima u prijevodu. Naravno, jedan od razloga je subjektivan: zanimljiva mi je Schopenhauerova i Kierkegaardova filozofija. Osim toga obojica su utjecali na brojne druge mislioce, kao što su Nietzsche ili Camus, odnosno na filozofiju života i egzistencijalizam. Schopenhauer je u svojem najznačajnijem djelu razradio mnoge revolucionarne ideje, dok se Kierkegaard u svojoj knjizi bavi pojmom „ponavljanje“, koji po njegovu mišljenju predstavlja obrnuto kretanje od grčkog pojma sjećanja. Budući da je „ponavljanje“ bila filozofska premisa mojega prošlog romana, jasno je zašto me intrigira misao ovoga neobičnog Danca.
 

Zašto je Marx bio u pravu Eagleton Terry

Nije jednostavno odabrati pravu naslovnicu za određenu knjigu, tu činjenicu znaju vrlo dobro autori i urednici. Ona treba „dočarati“ bit djela, a s druge strane biti privlačna mogućem čitatelju koji prolazi pokraj izloga usputnih knjižara na koje nailazi. Ostala mi je u pamćenju jedna anegdota vezana uz naslovnicu knjige „Zašto je Marx bio u pravu“ poznatoga teoretičara kulture Terryja Eagletona. Trebao sam dobiti s više strana prijedloge rješenja korica spomenute knjige... Budući da knjiga govori o njemačkom filozofu koji je među ostalim napisao i „Kapital“ očekivao sam na naslovnici, naravno, lik Karla Marxa, a dobio sam prijedlog s glavom poznatoga američkoga filmskoga lika Groucha Marxa. Nakon šoka i nevjerice nasmijao sam se, a potom shvatio da moje upute i anotacija nisu bile pročitane. Osim toga, očito je da postoje ljudi koji pri spominjanju prezimena Marx prvo pomisle na braću Marx. Odabrana je, naravno, druga naslovnica.
 

Uredniku je sve teže odabrati strani naslov koji će izdavačka kuća objaviti. Nakon što izdavač odobri kupovinu prava, očekuje da djelo, osim što je kvalitetno, ne podbaci u prodaji. U ovim kriznim vremenima nije jednostavno zadovoljiti oba uvjeta i zato se urednici nalaze pred velikim izazovima sa svakom novom odlukom. S druge strane, najveći problem u procesu prevođenja (pa tako i uređivanja) djela suvremenih teoretičara jest „otkrivanje“ kako prevesti pojedine pojmove / termine koji kod nas nisu ustaljeni. Riječ je o djelima suvremenih autora poput Rancièrea, Razaca, Badioua, Žižeka i sl., ali uz veliki prevoditeljski trud – i zajedničko uredničko-prevoditeljsko djelovanje – rješenja se uvijek nađu.
 

U2 o U2 McCormick Neil, U2

Vjerojatno je knjiga Noama Chomskoga „Hegemonija ili opstanak“, koju je preveo Damir Biličić, jedan od tih uredničkih uspjeha. To je bila jedna od prvih knjiga koju sam uredio i koja se godinama prodavala. Osim toga o njoj se dosta i raspravljalo, a svoj novi zamah doživjela je nakon što je svojedobno (2006.) venezuelanski predsjednik Hugo Chávez u svojem govoru u Ujedinjenim narodima citirao Chomskoga i pokazao njegovu knjigu. Sjećam se kako sam nakon toga ispred Tomislavova spomenika na zagrebačkom Glavnom kolodvoru davao izjavu o autoru i knjizi za Dnevnik Nove TV govoreći o „kritici američkoga rata u Iraku“, a jedan poznanik mi je nekoliko dana kasnije rekao da me je vidio na televiziji „kako se javljam iz Iraka, stojim ispred nekoga spomenika i izvještavam o ratu“. Toliko o „jasnoći i razgovijetnosti“ posredovane slike svijeta i doživljaja putem medija.

Isto tako, knjiga „U2 o U2“ bila je veliki izdavački i urednički pothvat. Trebalo je sastaviti veliku knjigu (više stotina kartica, oko 700 fotografija) u relativno kratkom roku, povezati prijevode triju različitih prevoditelja i omogućiti brojnim hrvatskim obožavateljima i čitateljima da imaju ovu knjigu u rukama vrlo brzo nakon izlaska izvornika. S jedne strane, knjiga se dobro prodavala (zauzevši prva mjesta na brojnim književnim top-listama), a s druge strane, riječ je o jednoj od najboljih glazbenih (auto)biografija koje sam čitao.
 

Udruženje za mravlje igre Vujičić Kristijan

Ovih dana počeo sam uređivati zanimljivu i neobičnu knjigu „Drugi grad“ velikoga češkoga pisca Michala Ajvaza, koju je prevela Katica Ivanković. Riječ je o fantastičnom djelu koje je svojedobno u češkoj dobilo nagradu lista „Dnes“ i bilo hvaljeno od čitateljske i stručne javnosti. Prag, kakav poznajemo iz turističkih posjeta i razglednica postaje poprište borbe između dobra i zla. Meni je ta tema zanimljiva i s druge strane, one spisateljske, budući da se moj roman „Udruženje za mravlje igre“ – u kojem se isprepleću stvarnost, fantastika i satira - bavio sličnom temom: samo je središte priče bio Zagreb, koji u snovima svojih građana postaje stari Jeruzalem iz vremena Isusa Krista.



 

Urednik može dobro djelovati samo ako ima razumijevanje svoje kuće za naslove koje bira i ukoliko je okružen dobrim suradnicima. Želio bih naglasiti da sam imao mogućnost raditi s kvalitetnim suradnicima kao što su kolegice urednice Nada Brnardić i Nives Tomašević, potom moj dugogodišnji lektor Jakov Lovrić, brojni prevoditelji (Damir Biličić, Marko Gregorić, Marko Maras, Dinko Telećan, Mladen Martić, Tanja Tarbuk, Srećko Horvat, Dean Trdak itd.), dizajneri (npr. Ana Pojatina i Ivona Despot) i, naravno, sami autori knjiga. Bez svih njih ne bi bilo moguće napraviti ovih 200 knjiga. Izdavaštvo se zadnjih godina toliko promijenilo i kriza je ostavila veliki trag na cio nakladnički proces, i da budem iskren, ne znam što će se sve dalje događati. Ali važno je napomenuti da je kvalitetan urednički rad na knjizi jedan od temelja budućnosti cjelokupne izdavačke djelatnosti. Knjige mora netko dobro pročitati i „pročešljati“ prije negoli dođu u ruke naših dragih čitatelja.