Pitko, uzbudljivo i emocijama nabijeno štivo razlikuje se i opsegom i zadanim obilježjima od klasične "la noir literature". Crno, mračno, sumorno i tjeskobno podsjeća nas da život nije velepustolovina i beskrajna svetkovina u zemlji meda i mlijeka. Junake ovih pet romana susrećemo svakodnevno, ali zbog zaokupljenosti samim sobom ni ne slutimo što se događa ispod njihove vanjštine.

− Želite li da vam pomognem? − pita policajca žena (La vie en noir) odlutala iz stana, izgubljena negdje u predgrađu. Pružajući pomoć bližnjima, znancima i strancima, potrošila je sebe, identitet, život, razum... Ostala je tek dobrota osjećajne i milostive duše. Junake ovih pet romansiranih sudbina susrećemo svakodnevno. Ni ne slutimo što pulsira ispod njihove neugledne površine. Što ih tišti i na što su sve spremni... Ne vidimo zaokupljeni vlastitom sebičnošću i ohološću. Ljudska stvorenja tamnih podočnjaka, tmurna i mračna izgleda… Kreću se iz dana u dan po jednoj te istoj putanji. Onda ih uzbudi i zanese neočekivana vijest, novoprobuđena nada, poruka, poziv na putovanje u prošlost − À la recherche… na kom će postati žrtvom poremećene hrvatske zbilje. Ili se u trenutku pomračenja uma samoubilački trijumfalno spustiti u dolinu plača. A gdje drugdje?! 

(Pinot noir)

Pred čitateljima je zgusnuto a ipak pitko, uzbudljivo i emocijama nabijeno štivo dobitnika nagrade "Vladimir Nazor" za životno djelo 2014. godine. Pet "noir" Majdakovih romana  razlikuju se i opsegom i zadanim obilježjima od onih klasičnih "la noir literature": crn, mračan, sumoran i tjeskoban je usud i običnih malih bića koja lutaju poluosvijetljenim ulicama svoje četvrti. Život nije velepustolovina i beskrajna svetkovina u zemlji meda i mlijeka. Patnja, jad, tuga i bijeda nisu ništa tmastiji i crnji između četiri posivjela zida.

Zvonimir Majdak osnovnu je školu završio u Vukosavljevici, a gimnaziju u Virovitici. Studirao je jugoslavenske jezike i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Književnu karijeru je započeo već u gimnazijskim danima objavljujući pjesme u tjedniku "Virovitički list". Prve objavljene knjige bile su također zbirke pjesama.

Premda je pisao i televizijske i radijske drame, scenarije, feljtone, kritike i putopise, Zvonimir Majdak se ponajprije afirmirao kao izraziti pripovjedač, napisavši preko dvadeset romana. 1964. godine izdaje roman "Bolest" kojim započinje ciklus njegovih egzistencijalističkih proza u kojima se, najčešće alegorijski, tematiziraju problemi suvremenog života u urbanoj sredini ("Mladić", 1965; "Kćerka",1985; "Starac", 1988; "Krevet", 1990..

Majdak je i jedan od začetnika tzv. jeans proze. U svome kultnom romanu "Kužiš stari moj" (1970), koji je doživio uspješnu kazališnu i filmsku premijeru, uvodi u književnost prvi put zagrebački žargon, s izrazima koji su karakteristični za slang mlade generacije. Junake ovih romana ("Stari dečki" (1975), "Gadni parking" (1980)) karakterizira pobunjenički stav prema svijetu i njegovu klišeiziranom jeziku, suprotstavljanje starijoj generaciji i svakom tko je drukčiji, negiranje svih čvrstih društvenih struktura i svakog oblika kanonizirane kulture.

Pod pseudonimom Suzana Rog objavio je više romana u žanru pornografskog romana: ("Baršunasti prut" (1987); "Gospoda" (1988); "Ševa na žuru" (1989); "Ponovo sam nemoralna i pokvarena" (1996).

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.