Jedno od ranijih djela Mihaela Bulgakova, ruskog književnika, dramaturga i novinara, čije je najveće djelo "Majstor i Margarita" roman koji se smatra najvećim ruskim romanom dvadesetog stoljeća.

Iako je poznat i kao pisac groteskno-fantastičnih novela i drama, njegovo najvažnije djelo, ono koje ga je četvrt stoljeća kasnije upisalo u red besmrtnih, jest gogoljevska fantazija "Majstor i Margarita", remek-djelo / roman na kojem je Bulgakov u prekidima radio od 1928. godine sve do svoje smrti. Objavljen tek 1966. godine, ovaj je roman promijenio pogled na sovjetsku književnost tridesetih godina - između fantastike i groteske, između pjesnika i vlasti, između duboke čovječnosti i paklenog aspekta stvarnosti predu se niti jednog od najljepših romana našeg stoljeća.

 
Bulgakovljev roman "Bijela garda" u mnogim je elementima prethodnica romana "Majstor i Margarita", i govori o ratu i gradu, o domoljublju i izdaji, o prijateljstvu, obitelji i društvenoj krizi sveopćih razmjera. Mjesto događanja je Kijev, Ukrajina, vrijeme događanja je kraj 1918. i početak 1919. godine, a središnji su likovi braća Turbini (stariji Aleksej i mlađi Nikolka), njihova sestra Elena te pet-šest njihovih mladih prijatelja vršnjaka.

Svi su oni pripadnici aristokratsko--inteligentskih slojeva koji se u prevratničkim vremenima svrstavaju među bijele. Sižejnu okosnicu romana čine događaji vezani neposredno uz dolazak armije Simona Petljure, ukrajinskoga vojskovođe i političara, njegovo zauzimanje Kijeva (kada dolazi do masakra bjelogardijskih časnika) te povlačenje iz Kijeva nakon četrdesetak dana vladanja (završnica romana).

Baveći se međutim ratnim, revolucionarnim i ideologijskim prijeporima, te snažno aktivirajući biografske i autobiografske činjenice, roman svojom umjetničkom protegom prevladava ta stvarnosna (faktografska) polazišta. Stoga nije čudno da su crveni kritičari optuživali Bulgakova da zastupa trulu, dekadentnu aristokraciju, a bijeli su mu zamjerali da ima simpatije za revolucionarnost crvenih. Istina je pak da se Bulgakovljeva romaneskna svijest postavlja iznad događaja, iznad suprotnosti, težeći sveobuhvatnu razumijevanju dane povijesne situacije.

No kaos rata i revolucije utječe na rastrganu kompoziciju romana, na fragmentarnost i "slučajnost" (izvanjsku nepredvidljivost) unutarnjih monologa i komentara, a osobito na čestu pojavu košmarnih snova. Bulgakovljeva ljubav prema komforu, koja se očituje u hedonističkome prikazivanju stvari, odjeće, slastica, spaja se s vrhunskim talentom za ironiju i satiru. Na sličan se način ono realno spaja s nad-realnim, a sentimentalno s okrutnim.

 
Važnija djela Mihaila Bulgakova:

"Kobna jaja", 1924.
"Pseće srce", 1925.
"Ðavolijada", 1925.
"Bijela Garda", 1925.
"Zojkin stan", 1928.
"Majstor i Margarita", 1966-67.
"Pisma", 1985.

Završio studij medicine u Kijevu, te nekoliko godina bio liječnik po malim mjestima. Od početka 1920-ih godina živi u Moskvi. Druži se s mladim prozaicima nove generacije (Babelj, Oleša, Paustovski, Petrov) i piše prve pripovijetke u realističnom stilu, da bi uskoro razvio osebujan autorski stil, preoblikujući gogoljevsku tradiciju groteske, fantastike i društvene satire.
Osim proze (pripovijetke "Pseće srce", "Kobna jaja", romani "Bijela garda" i "Kazališni roman"), Bulgakov piše i drame ("Dani Turbinih", dramatizacija romana "Bijela garda", "Zojkin stan", "Crveni otok", "Gospodin de Moliere", "Don Quijote"), aktivno se bavi kazališnim radom.

U tvrdim godinama staljinizma i socrealističke književne dogme Bulgakov je bio poznat uglavnom kao dramski pisac promjenljive sreće, često dolazeći u sukobe s vlašću i službenom kritikom. Za života je objavio samo jednu knjigu (pripovijetke "Ðavolijada", 1925), a drame su mu često zabranjivane ili skidane s repertoara.

Najznamenitiji Bulgakovljev roman, remek-djelo "Majstor i Margarita" (1928-40), na kojemu je Bulgakov radio desetak posljednjih godina svog života, prvi put je objavljen četvrt stoljeća nakon autorove smrti u nepotpunom obliku, 1966. u časopisu "Moskva", a u cjelovitoj verziji 1969. u Frankfurtu. Danas se ovaj roman smatra najvećim ruskim romanom dvadesetog stoljeća.

Mihail Bulgakov pripadao je kategoriji književnika-umjetnika koji umiru nemoćni u borbi sa zbiljom svojega vremena i estetskim normama književnog razdoblja, pa tek nakon smrti doživljavaju priznanja i uvode se u književne panteone nacionalnih književnosti. Velik dio njegovog stvaranja otkriven je nakon njegove smrti, a tek u pedesetim i šezdesetim godinama njegova djela doživjela su priznanje u vlastitoj domovini, kada su se mnoga od njih po prvi puta prikazala čitateljskoj publici. Njegovo dugotrajno hrvanje, okrunjeno je pobjedom trajanja umjetnosti nad prolaznošću vlasti. Kao što u romanu "Majstor i Margarita", Majstor potkraj romana s Wolandovom/Sotoninom svitom odlazi u vječnost, jednako je tako Bulgakov ovim romanom zajahao besmrtnost, a umjetnost se pokazala, baš kao i u romanu (“Rukopisi ne gore”), trajnijom od bilo koje vlasti.

Više!

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.