Bulgakov je od više puta tretirane teme napravio književno čudo. Fascinantno je do koje je mjere Bulgakov uspio dočarati izgled sovjetske zbilje svoga vremena baratajući tako vječnim temama kao što su Pilat, Isus i Vrag... stvorivši roman pun svjetlosti, premda mu je tema suštinsko i posvemašnje zlo stvarnosti u kojoj je živio. To se valjda zove magijom.
- iz pogovora Darija Grgića

Roman "Majstor i Margarita" možemo danas smatrati jednim od kapitalnih djela svjetske književnosti. Ne samo što taj roman slijedi tradiciju tvorbe u jeziku "koju možemo lako prepoznati u čitavom nizu modernih romanopisaca od Kafke, Joycea, i Prousta sve do Grassa ili Marquesa" (Solar), nego u njega kao da su se slili veliki tijekovi europske kulturne i literarne tradicije.
- Aleksandar Flaker

Učinak ove knjige stvarno je fantastičan. Ona je iz nekog drugog svijeta koji nema veze sa sovjetskim okruženjem. Čitanje te knjige nudi vam pogled u drugom smjeru, taman da shvatite kao je sve što se dotad doživjeli bila obmana.
- Victor Pelevin

U red besmrtnih Bulgakov je definitivno upisan kada je prvi put objavljen roman Majstor i Margarita. Nije trebalo imati posebno izoštren literarni ukus da bi se odmah shvatilo kako.se radi o jednom od najboljih romana (barem) dvadesetog stoljeća.
- Kruno Lokotar

Ideju za pjesmu "Sympathy for the Devil" dobio sam nakon čitanja Baudelairea i Bulgakovljeva romana Majstor i Margarita.
- Mick Jagger

Završio studij medicine u Kijevu, te nekoliko godina bio liječnik po malim mjestima. Od početka 1920-ih godina živi u Moskvi. Druži se s mladim prozaicima nove generacije (Babelj, Oleša, Paustovski, Petrov) i piše prve pripovijetke u realističnom stilu, da bi uskoro razvio osebujan autorski stil, preoblikujući gogoljevsku tradiciju groteske, fantastike i društvene satire.
Osim proze (pripovijetke "Pseće srce", "Kobna jaja", romani "Bijela garda" i "Kazališni roman"), Bulgakov piše i drame ("Dani Turbinih", dramatizacija romana "Bijela garda", "Zojkin stan", "Crveni otok", "Gospodin de Moliere", "Don Quijote"), aktivno se bavi kazališnim radom.

U tvrdim godinama staljinizma i socrealističke književne dogme Bulgakov je bio poznat uglavnom kao dramski pisac promjenljive sreće, često dolazeći u sukobe s vlašću i službenom kritikom. Za života je objavio samo jednu knjigu (pripovijetke "Ðavolijada", 1925), a drame su mu često zabranjivane ili skidane s repertoara.

Najznamenitiji Bulgakovljev roman, remek-djelo "Majstor i Margarita" (1928-40), na kojemu je Bulgakov radio desetak posljednjih godina svog života, prvi put je objavljen četvrt stoljeća nakon autorove smrti u nepotpunom obliku, 1966. u časopisu "Moskva", a u cjelovitoj verziji 1969. u Frankfurtu. Danas se ovaj roman smatra najvećim ruskim romanom dvadesetog stoljeća.

Mihail Bulgakov pripadao je kategoriji književnika-umjetnika koji umiru nemoćni u borbi sa zbiljom svojega vremena i estetskim normama književnog razdoblja, pa tek nakon smrti doživljavaju priznanja i uvode se u književne panteone nacionalnih književnosti. Velik dio njegovog stvaranja otkriven je nakon njegove smrti, a tek u pedesetim i šezdesetim godinama njegova djela doživjela su priznanje u vlastitoj domovini, kada su se mnoga od njih po prvi puta prikazala čitateljskoj publici. Njegovo dugotrajno hrvanje, okrunjeno je pobjedom trajanja umjetnosti nad prolaznošću vlasti. Kao što u romanu "Majstor i Margarita", Majstor potkraj romana s Wolandovom/Sotoninom svitom odlazi u vječnost, jednako je tako Bulgakov ovim romanom zajahao besmrtnost, a umjetnost se pokazala, baš kao i u romanu (“Rukopisi ne gore”), trajnijom od bilo koje vlasti.

Više!

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.