Upravo takav ženski lik – odlučan, samosvojan, napredan, inteligentan i borben – a ujedno senzibilan i ranjiv, zaštitni je znak romana Nade Mihelčić, ujedno zasigurno i identifikacijska točka mnogih suvremenih djevojaka i mladića, ono privlačno 'tajno' mjesto koje njezine romane uzdiže na sam vrh omiljenih djela za mlade, kako iz perspektive čitatelja, tako i sudom kritike.

Zanimljivost romana "Draga mama", ujedno i jedna od njegovih glavnih kvaliteta, proizlazi iz načina kako Nada Mihelčić vodi cjelokupnu priču. Sva su događanja, ali i sve misli, emocije i unutarnji rascjepi prikazani iz pripovjedačke i fokalizatorske pozicije Viktorije, odnosno Bucke, kako je, ne obazirući se na činjenicu da se mladoj djevojci to nimalo ne sviđa, uporno zove njezina majka. Viktorijin pogled, dakako, maksimalno je subjektivan, obilježen lepezom različitih emocija i stanja koje proživljava tijekom najtežih mjeseci svoga odrastanja, no isto tako on je i iznimno zreo, u širini i dubini zahvata svijeta oko sebe možda i netipično zreo za tinejdžerku. Takav fokalizator, nesumnjivo, romanu osigurava doticanje problematike koja je mnogo više od individualnih teškoća jedne djevojke i jedne obitelji.

Riječ je, naime, o vrlo suptilnom i nimalo nasilnom 'skidanju velova' s različitih aktualnih društvenih fenomena kao što su bračne krize i neslaganja, nevjera, položaj djeteta u situaciji kada se roditelji razvode, problematika školstva i neadekvatnog odnosa profesor – učenik, teška ekonomska situacija i besparica, odnos prema povijesti…

Pogled koji Nada Mihelčić otvara mladome čitatelju jest pogled prema pozitivnim društvenim i općeljudskim vrijednostima – toleranciji, uvažavanju različitosti, odupiranju pomodnosti i drugim vidovima ideološke ili ekonomske propagande, otvorenom umu i zdravom razumu. Ipak, kada bi se morala izdvojiti jedna, glavna kvaliteta čovjeka koju njezina fikcijska proza vrednuje kao onu koja je nezaobilazna, nulta pozicija bez koje sretan život nije moguć, onda je to svakako sloboda – sloboda od pritisaka različitih vrsta, sloboda od nametnutih društvenih i osobnih uloga. Sloboda od krivih vrijednosti koje nam društvo nerijetko nameće, baš kao i mi sami, ono je temeljno što životu, unatoč svemu, možda može osigurati smisao. (…)

Metafora sazrijevanja i metafora započetog, još neispisanog pisma. „Draga mama…“ rečenica je koja će se nastaviti na upravo onoliko načina koliko ima i čitatelja ovoga romana. I ni jedna od tih rečenica neće biti kriva, što je zasigurno znala i draga Nada Mihelčić, književnica otvorenih pogleda, misli i rečenica. A upravo u takvim pogledima kriju se dobri ljudi, baš kao što se u otvorenim mislima kriju dobri tekstovi.

Iz pogovora Andrijane Kos-Lajtman

Nada Mihelčić rođena je 1946 u Zagrebu gdje je završila gimnaziju, apsolvirala na FPN, paralelno upisala studij filozofije i indologije na FF i pohađala predavanja na pravnom fakultetu, trudeći se dobiti što šire obrazovanje, a onda je sve napustila i odlučila putovati. Dugo godina se bavila astronomijom, alpinizmom, te prodavala američke građevinsku i brodograđevnu opremu diljem Europe. Počinje pisati tek u zreloj dobi. Njezin prvi roman "Bilješke jedne gimnazijalke" je nedugo po objavljivanju uvršten u lektiru za osme razrede osmogodišnjih škola. Nakon toga joj Hrvatski radio izvodi i počesto reprizira dječju radiodramu "Arno i zlatna ribica".

Autoričin drugi roman objavljen pod nazivom "Zeleni pas" pokazao je kako uspjeh njezine prve knjige nije bio slučajnost. "Zeleni pas", napisan i objavljen 2009. postigao je svojevrstan rekord osvojivši u istoj godini sve četiri prestižne nagrade za koje je bio nominiran (Nagrada Grigor Vitez, Nagrada Anto Gardoš, Nagrada Mato Lovrak) i naposljetku, ali ne manje važnu godišnju nagradu Mali Princ koja se dodjeljuje najboljoj knjizi za djecu i mlade na teritoriju Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske i Srbije. Nije suvišno spomenuti kako se "Zeleni pas" našao i u polufinalu t-portalovog natječaja za roman godine, a to je za knjigu namijenjenu djeci posve neuobičajen i lijep uspjeh. Spomenuti roman je otkupljen i kao predložak za snimanje cjelovečernjeg igranog filma, pa nije čudno što je nakon svih priznanja upravo taj roman u velikoj mjeri pripomogao Nadi Mihelčić da je nacionalni žiri predloži za uvrštavanje na međunarodnu Časnu listu pisaca za djecu i mlade za 2012. godinu.

Godine 2011. autoričin roman "Pustolovine Arna i Điđija" dijeli nagradu Grigor Vitez s knjigom "Noina mačka i drugi igrokazi" autorice Sanje Lovrenčić za najbolju dječju knjigu napisanu tijekom 2010. godine. Tijekom 2012. godine je nakladnička kuća Izvori objavila dvije nove knjige Nade Mihelčić: "Pričice i pjesmice iz daleke Afrike", namijenjena djeci uzrasta do deset godina i roman "Napokon brucošica" namijenjena srednjoškolcima. Nada Mihelčić preminula je u Zagrebu, 29. listopada 2015. u 69. godini života.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.