Premda je Balkan geografski neodvojiv dio Europe, on je, kulturno konstruiran kao unutrašnja drugost, apsorbirao mnoštvo unutrašnjih i vanjskih – balkanskih i nebalkanskih – društvenih, političkih, kulturnih i religijskih proturječnosti. Europa je na Balkan rado izvozila svoje izume – poput nacionalizma ili antisemitizma, da bi se kasnije iščuđavala nad čudovišnim hibridima koji su s velikim zakašnjenjem uspijevali na balkanskom tlu. No, ako je Europa stvorila rasizam i antirasizam, mizoginiju i feminizam, antisemitizam i njegovu osudu, onda za takozvani balkanizam još uvijek nije pronađen komplementaran i oplemenjujući par.

Marija Todorova u "Imaginarnom Balkanu" ne opisuje balkanske narode kao nevine žrtve niti potiče u njima emociju lažne nevinosti. Ona ih ne štedi zbog toga što se Zapad prema Balkanu ponio neodgovorno, niti potiče opasnu ideju da balkanski narodi nisu historijski akteri ili da je njihova sudbina uvijek u rukama viših sila. Todorova je kao znanstvenica bila savršeno svjesna svog položaja i svoje odgovornosti jer je pišući "Imaginarni Balkan" imala privilegij da istovremeno bude i izvan predmeta istraživanja i unutar njega, i izvan procesa prikupljanja znanja o predmetu i unutar njega. Ova knjiga nije napisana u ime nekakvog apstraktnog Balkana, Marija Todorova govori u ime onog djela balkanskih intelektualaca koji razmišljaju o problemu identiteta. Autorica u ovoj knjizi pokušava Balkan emancipirati ne samo od iscrpljujućih posljedica zapadnjačke rezerviranosti, već i od mnogo emotivnijeg odbacivanja koje od svojih dojučerašnjih istočno-europskih supatnika.

Ona je na Balkanu i insider i outsider: s lakoćom se služi i barata raznim izvorima uključujući engleske, njemačke, francuske, bugarske, grčke, hrvatske i srpske, turske i rumunjske. "Imaginarni Balkan" – nastao kao svojevrsni pandan slavnom Saidovom "Orijentalizmu" – danas je vjerojatno najznačajnija novija znanstvena studija o Balkanu.

Marija Todorova predaje povijest na University of Illinois Urbana-Champaign, rođena je i odrasla u Bugarskoj, gdje je studirala povijest i englesku filologiju na Sveučilištu u Sofiji.  Poslije specijalizacije u Oxfordu, Moskvi i Sankt Peterburgu, obranila je doktorsku tezu o reformističkom pokretu u Otomanskom carstvu u XIX. stoljeću, kasnije objavljenu pod naslovom Engleska, "Rusija i tranzimat" (Sofija 1980. i Moskva 1983.). Na Katedri za historiju u Sofiji predavala je otomansku i balkansku povijest. U SAD živi od 1988. godine. Među njenim knjigama su i: "Ruđer Bošković" (1975.), "Izabrani izvori za historiju balkanskih naroda od XV do XIX stoljeća" (1977.), "Engleski putopisci o Balkanu od XVI do XIX veka" (1987.), "Historičari o historiji" (1988.) i "Struktura porodice i europska matrica: demografske tendencije u otomanskoj Bugarskoj" (American University Press, 1993.). Uredila je zbornik "Balkan Identities. Nation and Memory" (2004.).

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.