Ispripovijedan u obliku unutrašnjeg monologa, gomilanjem kratkih, eliptičnih rečenica, novi roman Krune Čudine "Civilna opasnost" iznosi nam kroniku jednog odnosa između dvoje ljudi – pripovjedača i Hane ("moje žene", kako je pripovjedač naziva) – koji je prožet čestim eskalacijama bijesa, gomilanjem međusobnih optužbi, psihičkim slomovima...

Pozadina jaza između to dvoje protagonista postaje razumljivija kroz povremene pripovjedačeve retrospekcije iz kojih saznajemo kako su se u međuvremenu odrekli svojih poslova, prijatelja, ali i vlastitog djeteta, koje su poslali da živi na selu – te da su gotovo opsjednuti samo jednom mišlju: kako će od svoje kuće i vrta načiniti što sigurniju utvrdu koja će ih zaštititi od izvanjskih – civilnih opasnosti. Upravo zbog toga, opravdano se nameće pitanje objektivnosti doživljavanja stvarnosti u kojoj protagonisti romana žive.

U tom smislu, misaoni naturalizam i fragmentarnost diskursa koji karakteriziraju autorovo pripovijedanje mogu se promatrati kao odraz otuđenosti suvremenog života i sredstvo za naglašavanje pesimistične vizije svijeta u kojem se kataklizma možda već dogodila, a budućnost počiva na pukom životarenju likova u situaciji koja ne nosi nikakvu nadu u mogućnost promjene, ili pak povratka u stvarnost kakvu su nekoć poznavali i u društvo u kojem su tada živjeli...

Kruno Čudina, rođen 1979. godine u Zagrebu. Studirao filozofiju i francuski jezik i književnost, kao i španjolski jezik i književnost, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radi i djeluje kao savjetnik za međuljudske odnose i kulturnu razmjenu. Piše poeziju, kratke priče, romane i eseje te zapise mističkog karaktera, bavi se povezivanjem kulturnih dobara suvremene hrvatske umjetničke scene s umjetničkim scenama drugih zemalja, poglavito Libanona, Armenije i Irana. Također je napisao veliki broj kolumni sociološko-filozofsko-političko-kulturnog karaktera, objavljenih na portalu Radio Gornji Grad, skupljenih u rubriku naziva „Dok gulim krumpir (sjećanja na sutra)“. Bio je jedan od pokretača i osnivača književnog pokreta „Eventualizam“.

Do sada je objavio četiri romana: „Bdijenje“, Aora komunikacije (2008.), „Nije bilo dovoljno“, Naklada Ljevak (2010.), „Civilna opasnost“, V.B.Z. (2015.), „Lomeći kamenje“ Hena com, 2019.), te mnoštvo kratkih priča i poezije u većini relevantnih hrvatskih kulturnih časopisa, na internetskim portalima za književnost, kao i u raznim antologijama i zbirkama.

S romanom „Nije bilo dovoljno“ ušao je 2011. u izbor za nagradu „Meša Selimović, natječaj za najbolji roman na štokavskom govornom području“, koja se dodjeljuje tijekom književnih susreta međunarodnog karaktera „Cum grano salis“.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.