Jezična mašina Marka Pogačara i dalje se punom parom zahuktava, o čemu nova zbirka "Ponoćni glagoli"  lijepo činom svjedoči.

Pjesnik usisava šaren jezični materijal i vraća ga obogaćenog kao uran, prerađenog u složeno ritmiziranu poeziju skokovite asocijativnosti koja uvijek otvara nove opcije, refleksnu i fleksibilnu refleksivnost i slikovitost koja razbija okove očekivanog.

Možda su ovaj put još jače izražene fonetske dimenzije jezika – autorove primarne i trajne teme – pojačana je aliteracija, posebno češće čujemo šušur palatala i atmosferilija, vjetra i sjevera. Zbirka vrvi od flore i faune, u njoj buja i puže i šušti – i puno je glagola općenito – gmiže i visoko se uzdiže. U stihovima su se u većoj mjeri nego prije nastanili i neki drevni likovi, antički i biblijski, naravno i Rimbaud i svi eksplozivni potencijali pisanja, jer to je poezija, kratka zavjera izloga-jezika.

Kruno Lokotar

Marko Pogačar, rođen je 1984. godine u Splitu. Piše poeziju, eseje, prozu i književnu kritiku. Bio je urednik u Zarezu, član je redakcije Quoruma, suuređuje portal Proletter. O stogodišnjici izvornoga izdanja priredio je antologiju "Hrvatska mlada lirika 2014". Nagrađivan je hrvatskim i međunarodnim nagradama za poeziju, prozu i esejistiku. Knjige i tekstovi prevedeni su mu na tridesetak jezika.

Objavio je knjige: "Pijavice nad Santa Cruzom, pjesme" (AGM, 2006), "Poslanice običnim ljudima", pjesme (Algoritam, 2007), "Predmeti", pjesme (Algoritam, 2009), "Atlas glasova", eseji (V.B.Z, 2011.), "Jer mi smo mnogi", publicistika (Algoritam, 2011.), "Bog neće pomoći", priče (Algoritam, 2012.), "Crna pokrajina", pjesme (Algoritam, 2013.), "Jugoton gori!", eseji (Sandorf, 2013.), "Slijepa karta", putopisna proza (Fraktura, Zaprešić, 2016.), "Zemlja Zemlja", pjesme (Fraktura, 2018).

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.