Od svih vrsta opsjednutosti jedna od najplemenitijih nedvojbeno je ona poezijom. Njezin je dragovoljni zatočenik, među inima, i Marko Pogačar. Nakon knjiga vlastitih stihova, spomenutu opsjednutost posvjedočuje i kao čitatelj - razgovorima s pjesnicima i izborom njihovih tekstova. Knjiga "Jer mi smo mnogi" nudi i poziva na dijalog o stanju, poetikama i trendovima u recentnome pjesništvu.

Razgovori s dvadesetak mlađih pjesnika otkrivaju što i kako oni misle o poeziji, a priručna čitanka nedoslovno ilustrira njihove rečenice, potvrđuje ih ili osporava, upućuje na stalna mjesta, fikcijska utočišta i mistifikacije u današnjemu lirskom krajoliku. Marko Pogačar od početka do kraja knjige vlada situacijom - njegov je uvid temeljit, komentari lucidni, a pitanja ozbiljna do te mjere da sugovornici, jedan za drugim, razotkrivaju svoje kreativne strategije.

Krešimir Bagić

 

Knjiga razgovora "Jer mi smo mnogi", u kojoj Marko Pogačar nudi jednu od mogućih slika suvremenoga pjesništva (predstavljenog svojim riječima), dijaloški rasprostire višeznačnu i polemičnu "priču" o pjesnicima i njima pripadajućim praksama, koje se na različite načine dodiruju i razdvajaju, razilaze, izravno ili posredno prihvaćaju ili isključuju. Nije tajna da je hrvatsko pjesništvo, grizući vlastiti rep i propitujući uvijek bolju prošlost, opsjednuto željom da u igru znakova i značenja upiše svu pustolovnost vlastitoga (jedinstvenoga) pjesničkog glasa. Onoga koji je uvijek na odlasku, koji se opire od sigurnog tla i dospijeva u prazno, u ništa... Ali upravo je u tom naporu, u tom skoku, u tom fragmentu i prolaznosti, njegova drama, njegova intrigantnost i protežnost.

Pjesnik i esejist Marko Pogačar sa suputnicima, u nedefiniranom prostoru različitih poetika, interesa, znakova i tema, dijeli i vlastitu opsjednutost onim za što nerijetko znamo što nije, a manje što jest. Nije od viška reći da su hrvatski pjesnici u govoru, dijalogu, u svojevrsnom razmatranju vlastitog rada spremni i opremljeni govoriti o tomu što njihova poezija, što njihovo pjesništvo u ovom, paradoksalno, oskudnom i siromašnom vremenu pokušava i do čega želi doprijeti, doći!

Ima li pouzdanijeg uvoda u razgovor o tekstu i suvremenosti, o onome što nas okružuje kao govor potrošenog i, nerijetko, izgubljenog svijeta.

Miroslav Mićanović

Marko Pogačar, rođen je 1984. godine u Splitu. Piše poeziju, eseje, prozu i književnu kritiku. Bio je urednik u Zarezu, član je redakcije Quoruma, suuređuje portal Proletter. O stogodišnjici izvornoga izdanja priredio je antologiju "Hrvatska mlada lirika 2014". Nagrađivan je hrvatskim i međunarodnim nagradama za poeziju, prozu i esejistiku. Knjige i tekstovi prevedeni su mu na tridesetak jezika.

Objavio je knjige: "Pijavice nad Santa Cruzom, pjesme" (AGM, 2006), "Poslanice običnim ljudima", pjesme (Algoritam, 2007), "Predmeti", pjesme (Algoritam, 2009), "Atlas glasova", eseji (V.B.Z, 2011.), "Jer mi smo mnogi", publicistika (Algoritam, 2011.), "Bog neće pomoći", priče (Algoritam, 2012.), "Crna pokrajina", pjesme (Algoritam, 2013.), "Jugoton gori!", eseji (Sandorf, 2013.), "Slijepa karta", putopisna proza (Fraktura, Zaprešić, 2016.), "Zemlja Zemlja", pjesme (Fraktura, 2018).

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.