"Godina pijetla" autobiografski je i kontroverzni roman Tereze Boučkove, stilski izbrušen, prepun grubog humora i samoironije, koji je postao senzacija u Češkoj te otvorio polemiku u koju su bili uključeni različiti društveni i kulturni slojevi od književnih krugova, socijalnih ustanova, domova za nezbrinutu djecu pa do samih roditelja. Autorica progovara glasno i neuvijeno o usvajanju romske djece ne posežući u rječnik za dopuštenim i korektnim izrazima te svoju nutrinu otvoreno izlaže javnosti. Usprskos osobnoj frustraciji zbog neuspjeha na liniji žena-majka-spisateljica, Boučkova je lucidno premrežila svoj tekst brojnim referencama na poznata književna, filmska i kazališna ostvarenja čime je napravila odmak od pukog dnevničkog narativa.

Pijetao je jedan od dvanaest znakova kineskoga horoskopa (i znak autoričina rođenja), značajke kojega su „poboljšanje i rješenje problema iz prethodne godine“. Međutim, Terezi se događa upravo suprotno, ona proživljava najtežu godinu: njezina dvojica posvojenih sinova romskoga podrijetla u pubertetu postaju problematični, neukrotivi i neprepoznatljivi te nadjačavaju sva njezina dobronamjerna nastojanja. Posljedično, brak joj je poljuljan te zapada u stvaralačku krizu rastrgana željom da ispuni sve svoje uloge. Ipak, godina pijetla ima i pozitivnu putanju – vodi je od pukog beznađa do oslobađajuće hrabrosti.

Iz kritike:

Međutim, Boučkova je daleko od moraliziranja i upozoravajućeg podizanja prsta, ona tek lakonski čitatelju predstavlja svoju svakodnevicu. Godina pijetla roman je ispisan čvrstom ženskom rukom, a Boučkova je autorica koja nerijetko zapada u autoironiju i kontemplaciju, no svaka njezina kriza u sebi krije književno osnaživanje. Dapače, ovaj je roman ono što nažalost češkoj prozi trenutno nedostaje – snažna priča koja čitatelja prožima od prve do posljednje stranice, a da ga ne preplavi osjećajem nelagode ili stida. - Marta Ljubková, Instinkt

Njezin novi autobiografski roman dugo će biti predmet rasprava, i to ne samo u književnim i kulturnim krugovima, jer je Godina pijetla briljantno ispisana priča, upakirana zajedno s unutarnjom dinamikom, strasti i uzbudljivim misterijima, a osim toga zadire u mnoge teme koje se, izgleda, smatraju političkim i društvenim tabuima. - Kateřina Kadlecová, Reflex

Tereza Boučková (1957., Prag) češka je spisateljica, scenaristica i novinarka. Kći je češkoga pisca Pavela Kohouta. Studirala je engleski jezik, a nakon toga pokušala upisati Glumačku akademiju gdje je bila odbijena iz političkih razloga. Potpisala je Povelju 77 i zbog toga je dugi niz godina radila kao čistačica, poštanska službenica i portirka. Njezino prvo djelo "Indiánský běh", izdano kao samizdat, osvojilo je “Jiří Orten” nagradu 1990. godine i prevedeno je na nekoliko jezika. Nakon toga objavila je prozna djela "Křepelice" (1993.), "Když milujete muže" (1995.), "Krákorám" (1998.) te zbirku feljtona "Jen tak si trochu schnít–fejetony o mužích a lidech" (2004.). Godine 2002. napisala je scenarij za film "Smradi" koji je režirao Zdeněk Tyc, a 2006. dobila je prvu nagradu za scenarij "Zemský ráj to napohled" prema kojemu je 2009. snimljen film. Godine 2007. napravila je adaptaciju poznatoga Fellinijeva filma "La strada", 2008. je napisala autobiografski roman "Godina pijetla", a 2013. izdala je zbirku kratkih priča "Šíleně smutné povídky".

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.