U posmrtno objavljenoj i nedovršenoj prozi "Utvrda" (Citadelle) iz 1948. autor zamišlja utopijsko carstvo u pustinji kojime vlada apsolutni kralj, filozof i zakonodavac. Djelo iskazuje određeni aurorov pesimizam glede čovjekove sudbine. Cestom uporabom parabola i simbola nastoji uvjeriti kako se jedini valjani razlog življenja nalazi u ideji čovjeka kao čuvara civilizacijskih vrjednota. Riječ je poetskom i filozofskom tekstu koji cesto zapada u ponavljanja i zna djelovati razvučeno, no svojim porukama o uređenju svijeta gotovo uvijek potvrđuje vriiednosti temeljnih ljudskih krjeposti.

Prve stranice toga djela napisao je 1936. i počinju ovim riječima: "Bio sam berberski vlastelin i vraćao sam se kući. Došao sam pomoći striženju vune tisućama ovaca sa svojega imanja. One ne nose zvonca koja s padina brježuljaka prema zvijezdama šire njihov blagoslov. Ona samo oponašaju šum izvorske vode, i nas opsjednute žeđi, sama njihova glazba smiruje..."

Drieu La Rochelle i Cremieux, kojima je Saint-Exupery čitao prve stranice, pokazali su glede rukopisa očitu suzdržanost. Za njih je autor bio pjesnik djelovanja, srčani pisac od kojega je svijet očekivao nove pustolovne priče, a ne moralne pouke o vladanju ljudima, vrijednostima života i smislu čovjekova opstanka.

Uspomena na njegov život u Sahari zanosila je i poticala njegovu misao da pustinju izabere kao mjesto svojih meditacija. Promatramo li autorovo djelo u njegovoj cjelini, začudit će nas ustrajnost kojom vodi od oblika romana "Južna pošta" do očišćena oblika "Utvrde", očišćena od svake radnje uzročno-posljedične naravi. Moralna zaokupljenost zamjenjuje ono što roman inače podrazumijeva i potiskuje sve druge književne učinke. Saint-Exupery uviđa potrebu za parabolom, ali - u mjeri u kojoj je ovaj pojam povezan s Novim zavjetom - neposrednom parabolom.

Njegova etička koncepcija čovjeka i svijeta, možda i personalističke prirode, svakako je primarna i dominantna. On nikada ne sumnja u potrebu za svijetom koji je oblikovao čovjeka kao odgovorna čovjeka prema drugima kao člana toga svijeta. Stalo mu je do neovisnosti duha, ne prihvaća čovjeka koji bi bio neodgovoran u odnosu prema svojoj zajednici ili prema samomu sebi. Nastojeći utvrditi uvjete za bogat i gorljiv život, Saint-Exupery istražuje bitne dionice koje povezuju pojedinca s Bogom: obitelj, kuću, životni poziv, zajednicu ljudi i njihovu transcendenciju. "Čovjek želi dati smisao svojem udarcu motike." Što Saint-Exupery nudi čovjeku da bi smislom ispunio svoj udarac motikom? Nudi mu kao odgovor transcendentalno kretanje prema Bogu u preziranju posjedovanja i uživanja, daleko od svakoga konzumizma, indiferentizma i duhovne tuposti.

Po odlasku u Ameriku, u prosincu 1940., Saint-Exupery odnio je sa sobom rukopise, a među njima i petnaestak poglavlja svojega djela. Neka poglavlja bila su ispravljena i dobila su svoj konačni oblik. Bila su nastala u vrijeme razmjerne ugode i u kojem duhovni nered nije bio toliko očit i u kojem autor nije osjećao tako silovito potrebu za isticanjem svojih moralnih uvjerenja. Rat, poraz koji je doživio, podjela sunarodnjaka i događaji kojima je svjedočio u Sjedinjenim Državama mijenjaju tijek njegovih promišljanja i usmjeruju njegovu etiku prema društvenoj izgradnji.

Za vrijeme liječenja 1941. piše bilješke i radi na strukturi "Utvrde". Jedinstvo toga teksta ostvaruje središnji lik, pripovjedač, koji se uči uz svoga oca, gospodara carstva, upravljanju ljudima. Ponizno sluša onoga koji ću mu predati vlast. Kada pak postane vrhovni gospodar, promatra ono što njegov narod čini gorljivim ili razočaranim, ono što osnažuje ili izobličuje njegovo carstvo. Utvrda je zapravo Saint-Exuperyjeva »suma« koja sabire njegove meditacije i koju nam je ostavio u obliku nedovršenih skica, kadšto i nečitljivih, na devet stotina osamdeset i pet otipkanih stranica. Autor bi dugo u noć pisao, a sutradan bi diktirao u diktafon to što je napisao. Onda bi to daktilografkinja pretvarala u tekst. No Saint-Exupery uglavnom nije iznova čitao upisane tekstove. Smatrao je da još uvijek ima mnogo toga reći prije nego što započne kratiti ili ispravljati.

Čitatelj će tijekom čitanja naići na rečenice zatamnjena smisla kao i na poglavlja koja su često različite verzije iste teme. U djelu dakle nema zahvata kojima bi se ili izabrala određena poglavlja, ili ispravio smisao ili izvršila redaktura određenih rečenica. Tek su 1958. uspoređeni daktilografski zapisi s rukopisom što je pokazalo kako je autor mijenjao paragrafe diktirajući ih tako da su određene pogrješke zauvijek ostale neprovjerene.

Ostaje kao zaključak da je Saint-Exuperyjeva Utvrda djelo nedovršeno, kadšto nedovoljne jasnoće, proza u kojoj nema nikakve posebne radnje: riječ je nizu autorovih promišljanja i meditacija kroz koje, uporabom parabola i simbola, svjedoči o jakoj autorovoj osjetljivosti za moral, etičke vrjednote i odgovornost čovjeka u svijetu. Njegov izbor pustinje i utvrde posred pustinje kao mogućega uređenoga svijeta po uzoru na starinska, plemenska i zatvorena društva zapravo proistječe iz utopijske autorove vizije čovjeka i svijeta daleko od suvremene tehničke epohe. Svojevrsni povratak prirodi, odnosno povratak prvobitnim ljudskim vrjednotama i promjerenim krjepostima.

Božidar Petrač

Antoine de Saint-Exupéry, francuski romanopisac, novinar i pripovjedač, rodio se 1900. u Lyonu u staroj plemićkoj obitelji. Njegov otac, koji je radio u osiguravajućem društvu, umire od srčanog udara 1904. godine. Ubrzo nakon toga (1909) majka, Marie de (Fonscolombe) Exupéry (1875-1972), umjetnica, s djecom seli u Le Mans. Antoine provodi djetinjstvo u dvorcu Saint-Maurice-de-Rémens, u okruženju svojih sestara, teta, rođaka i dadilja. Obrazovao se u jezuitskoj školi u Montgréu i Le Mansu, te u katoličkoj školi u Švicarskoj (1915-1917).

Prekretnica u njegovom životu dogodila se 1921, za vrijeme odsluženja vojnog roka u Strassbourghu, gdje se prvi puta susreo sa svojom najvećom ljubavi i životnom strasti - letenjem. Godine 1922., nakon što je dobio letnu dozvolu, seli se u Pariz, gdje se počinje baviti pisanjem.

Svoj prvi roman «Južna pošta» izdaje 1929. a potom objavljuje svoja najveća djela «Mali princ» (1943) i «Tvrđava» (1948). Osnovna tema njegovih romana je pilotski život u kojem Saint-Exupéry veliča opasne pustolovine kao najviši doseg svoga znanja, veličajući pritom etiku ljudske veličine, solidarnost i požrtvovanje. Junaci romana smireno se suočavaju sa smrću zadržavajući do kraja osjećaj dužnosti.

Tridesetih godina izdaje roman «Noćni let» (1931) koji je iste godine osvojio nagradu «Prix Femina» te ubrzo postao svjetski bestseler. U engleskom prijevodu ovog djela sudjelovao je osobno James Joyce a 1933. po njemu je snimljen film sa Clarkom Gableom i Lionelom Barrymoreom.

Ohrabren od André Gidea, napisao je knjigu o pilotima, «Zemlja i ljudi» koja je izašla 1939. godine, a te iste godine osvojila nagradu «Grand Prix du Roman» francuske akademije i nagradu «National Book Award» u Americi. Ovo, za mnoge njegovo najbolje djelo, zrači ljubavlju prema našoj planeti koju traži avion izgubljen u hladnim, sjajnim prostranstvima.

Slične preokupacije Saint-Exupéry nastavlja i u poshumno objavljenom djelu «Utvrda» (1948), koja pokazuje i rastući pesimizam u pogledu čovjekove sudbine. Posmrtno su mu 1953. godine objavljena «Pisma iz mladosti» (1923-31) i «Sveske», a 1955. «Pisma svojoj majci» i «Smisao života» (1956).

Godine 1943. Saint-Exupéry se pridružio francuskim snagama u egzilu, koje su bile stacionirane u Alžiru. Prestar da bi letio, lošeg zdravlja (patio je od nesvjestica i vrućica), još je jednom prekršio pravilo i 31. srpnja 1944. poletio sa Sardinije preko Mediterana do obale Francuske. Nikada više nije viđen. Tri tjedna kasnije, Pariz je bio oslobođen.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.