Objavljeni nekoliko godina nakon svršetka Američkog građanskog rata, "Demokratski vidici" Walta Whitmana vidici još uvijek predstavljaju jednu od najprovokativnijih analiza demokracije ikada napisanih. Ukazujući na njezine nedostatke, ali i na goleme mogućnosti koje otvara, Whitman čas vehementno čas emfatično progovara o sadašnjosti i budućnosti Sjedinjenih Država, oštro kritizirajući pohlepu i korupciju tzv. zlatnog doba, i osuđujući materijalizam koji se nakon građanskog rata proširio zemljom.

Rješenje za moralnu krizu vidi u književnosti: “Stoga upućujem na mogućnost, pojave li se neka dva ili tri doista originalna američka pjesnika [...], nadvisujući obzor poput planetā, zvijezdā prvoga reda, da bi oni svojom izvrsnošću, objedinjenim doprinosima [...] dali više krepkosti i više moralnog identiteta (danas najpotrebnije značajke) nego svi njihovi ustavi, zakonodavne i pravosudne spone te sva njihova dosadašnja politička, ratna odnosno materijalna iskustva”. Demokratski vidici su prvotno objavljeni 1871. i ovo je njihov prvi prijevod na hrvatski jezik.

Moglo bi se tvrditi [...] da su zajednički i opći svjetovni boljitak i imućno stanovništvo, opremljeno svim materijalnim udobnostima života, ono glavno, i da je to dosta. Moglo bi se kazati da naša republika na djelu i u zbilji danas ostvaruje najveću umjetnost, pjesme itd. kroteći divljinu što je pretvara u plodne njive, kao i u svojoj željeznici, brodovima, strojevima itd. I moglo bi se pitati: nije li sve to za Ameriku uistinu bolje nego sva kazivanja čak i najvećeg rapsoda, umjetnika ili literata? I ja ta postignuća pozdravljam s ponosom i radošću; potom odgovaram da se duša čovjekova neće samo time—štoviše, time se uopće i neće—konačno zadovoljiti; no da potrebuje [...] ono što obraća se najuzvišenijemu, njoj samoj.

Walt Whitman rođen je u skromnoj farmerskoj obitelji; školu u Brooklynu napustio s dvanaest godina i iduće desetljeće ostao vezan uz Long Island, radeći povremeno kao slagar, putujući učitelj, suradnik lokalnih novina, pomoćnik na farmi. Tada su postavljeni i temelji njegove za ono doba iznimne osobnosti slobodnjaka poniklog iz naroda, bohema i barda koji se nikada nije uklopio u gradske konvencije ili okvire neke institucije. God. 1841. započeo je novinarsku i uredničku karijeru, upoznao život velegrada uključujući i njegove najsurovije pojedinosti te primijenio "reporterski" stil koji je rabio posebno u svojim ranijim pjesmama.

Taj je stil bio prvi korak u smjeru Whitmanove pjesničke revolucije: formalno je vodio slobodnom stihu, a sadržajno otvorio put najraznovrsnijim nekonvencionalnim i često tabuiziranim temama. Krajem 1840-ih napustio je novinstvo i javno djelovanje, krenuo na veliko putovanje po SAD-u, zatim se vratio u Brooklyn, pomalo se bavio stolarijom, pisao i čitao te ubrzo u vlastitoj izradbi i nakladi izdao tanku knjižicu od dvanaest pjesama pod naslovom «Vlati trave» («Leaves of Grass», 1855) koje je samo za njegova života doživjelo osam izdanja i golem uspjeh, a do danas je prevedeno na gotovo sve značajnije svjetske jezike. Whitman je gotovo do kraja svoga života 1892. godine radio na Vlatima i dopunjavao ih, a 1891. godine je objavio i death-bed Edition (izdanje sa samrtne postelje).

»Vlati trave» je zbirka pjesama u slobodnom stihu, koje na snažan način slave individualizam Amerike, demokraciju i bratstvo među ljudima; živo i ekstatički opisuje amer. život, osobito New York, i izražavaju pjesnikovo romantično-mističko poistovjećivanje s prirodom i svemirom. Suvremenici su to djelo proglasili nemoralnim zbog slobodne obradbe spolnosti. Neshvaćen od suvremenika i zemljaka, Whitman je doživio prvo priznanje od engleskih prerafaelita i francuskih pobornika slobodnog stiha. Moderna ga kritika, međutim, smatra jednim od najvažnijih likova u povijesti američke književnosti uopće.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.