Namjera ove male antologije je da predstavi, preko njezinih vlastitih tekstova, jednu španjolsku žensku organizaciju, po orijentaciji anarhističku, nazvanu Mujeres Libres, aktivnu od travnja 1936. do veljače 1939.

Povijesna istraživanja o razdoblju Druge Republike i Građanskog Rata na ovu organizaciju nisu obraćala pozornost. U njoj nije bilo istaknutih ličnosti, i to bi mogao biti jedan od razloga, jer djelovanje najpoznatijih ličnosti iz svakog pojedinog razdoblja uobičajeno je polazište za ispisivanje Povijesti. Pokretač Povijesti, međutim, bezimene su mase i rad Mujeres Libres zanimljiv je upravo u ovom smislu. Doista, broj njihovih članica, najvećim dijelom radnica, bio je popriličan, bilo ih je čak 20 000, a lokalne grupe imale su na velikom dijelu teritorija koji je bio odan Republici.

No, Mujeres Libres povijesti mogu biti zanimljive iznad svega zbog toga što su problematiku žene, a to znači oslobođenja žene, u Španjolskoj po prvi puta postavile iz perspektive klase, iz perspektive oslobođenja radničke klase, što možemo nazvati proleterskim feminizmom, za razliku od buržujskih feminističkih pokreta o kojima su, s druge strane, provedena već dosta opširna istraživanja.

Organiziranje i razvoj Mujeres Libres

Udruženje Mujeres Libres osnovala je jedna grupa žena koje su u travnju 1936. za objavljivanje počele priređivati časopis koji je nosio isto ono ime koje će nositi i organizacija. Bio je posvećen "kulturi i društvenoj dokumentaciji", a cilj mu je bio da kod žena potakne zanimanje za društvene teme i privuče ih liberterskim idejama. Zamisao o časopisu nije se razvila samo kao ishod rasprava o temi žene u anarhosindikalističkome tisku, nego i iz rastuće svijesti žena anarhistkinja da im je potrebno da osnuju jednu posebnu žensku organizaciju.

Tri su osnivačice organizacije Mujeres Libres: Lucía Sánchez Saornil, Mercedes Comaposada i Amparo Poch y Gascón. Glavna namjera Mujeres Libres bila je osloboditi ženu i privući je u liberterski pokret. Organizacija se uvijek držala toga da joj je prvi cilj oslobođenje žene, a osobito žene radnice, od trostrukoga robovanja koje joj je nametnuto: robovanja jer je neobrazovana, robovanja jer je radnica i robovanja jer je žena. Istodobno, za vrijeme rata, organizacija je na sebe preuzela i zadaću da uključi žene u proizvodnju.

Mujeres Libres kao feministička organizacija

Mujeres Libres osnovane su kao platforma za privlačenje žena radnica u španjolski liberterski pokret i istodobno, kao pokret žena anarhistkinja za odbijanje navale ostalih ženskih organizacija, drugačije politički obojenih, izniklih u istom razdoblju, a posebno s ratom. Međutim, može se reći da se Mujeres Libres nisu ograničile samo na to da posreduju u povezivanju španjolskih radnica, već su bez prestanka gradile vlastitu osobnost, nastupajući ne samo u ulozi liberterske organizacije, nego i  feminističke u isto vrijeme.

Za Mujeres Libres polazište je bila dvostruka svijest: prvo, jedna društvena i politička svijest, koja je odgovarala interesima radničke klase i, drugo, jedna feministička svijest na temelju koje su zahtijevale oslobođenje žene od njezina položaja podređenosti zbog toga što je žena. Proleterski feminizam je možda i najoriginalnije obilježje ove organizacije. 

Stavovi o seksualnosti

Mujeres Libres vjerovale su da ekonomska i društvena nejednakost žene ne koči samo ispravno vođenje borbe za Socijalnu Revoluciju i za oslobođenje žene, nego i da je jedan od glavnih uzroka problema u području seksualnosti. Za Mujeres Libres, ekonomska ovisnost, u većini slučajeva, ženu čini robinjom i lišava je slobode i na području seksualnosti. Problem seksualnosti bio je čvrsto povezan s društvenim i ekonomskim problemima i Mujeres Libres su zato smatrale da treba potražiti njegovo sveobuhvatno, društveno rješenje.

Uspjesi Mujeres Libres mogu izgledati poprilično skromno u usporedbi s njihovim opsežnim ciljevima. Ova organizacija vrlo često nije uspijevala napraviti ni koraka dalje od svojeg kratkoročnog cilja (koji je bio priprema žene radnice za njezino uključenje u proces proizvodnje) i slabo je uspijevala razviti aktivnosti zamišljene radi ostvarenja svojeg dugoročnog cilja (koji je bio oslobođenje žene od njezinoga ropstva u liku proizvođačice, zbog toga što je neobrazovana i zbog toga što je žena). Pa ipak, Mujeres Libres značajne su kao prvo kolektivno sudjelovanje žena radnica u španjolskom liberterskom pokretu. Povrh toga, važne su i jer su postigle da se s njihovom organizacijom poistovjeti oko 20 000 španjolskih žena, bez obzira na to što nisu dobile podršku ni od organizacija liberterskog pokreta ni od tijela Države.

Za svojeg kratkog životnog vijeka, Mujeres Libres nisu uspjele ostvariti svoje ciljeve pa ni sistematizirati, nego tek ukratko ocrtati dijalektički proces zasnovan na mogućnostima koje su otvorile. Međutim, osvijestile su jedan problem i pokušale su ga riješiti pristupivši mu iz ženskog i političkog očišta istovremeno, odbacivši ujedno i svaku političku zloupotrebu svoje organizacije.

Mary Nash (fragmenti iz Predgovora knjizi)

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.