Branka Stipančić
Mangelos no. 1-9½
- Nakladnik: DAF
- 12/2007.
- 256 str., tvrdi uvez
- ISBN 9789536956160
- Cijena: 23.89 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
Posljednjih godina, pogotovo na međunarodnoj likovnoj sceni, raste zanimanje za umjetnički rad Dimitrija Bašičevića Mangelosa (Šid 1921-Zagreb 1987), povjesničara umjetnosti, kustosa, kritičara i po svemu neobičnoga i originalnog umjetnika koji je živio i radio u Zagrebu. Iako se njegova djela nalaze u kolekcijama svjetskih muzeja kao što su Centre Georges Pompidou (Pariz), MoMa (New York) i Tate Modern (London) te izlažu na mnogim izložbama, u nas je njegov opus još uvijek nedovoljno poznat.
Nakon njegove izložbe u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu (1990) slijedile su retrospektive u muzejima u Portu (Museu de Arte Contemporânea de Serralves), Barceloni, Grazu i Kasselu (2003-2004). Tada je objavljena monografija na engleskom jeziku autorice Branke Stipančić, koja je prevedena na njemački, španjolski i portugalski.
Knjiga "Mangelos no. 1-9½" objavljena je povodom dvadesete godišnjice umjetnikove smrti kako bi njegovo djelo i na lokalnoj sceni dobilo adekvatnu monografiju te kako bi se potaknuo interes za njegove fascinantne radove.
Knjiga na hrvatskom jeziku obuhvaća sve najznačajnije cikluse na kojima je umjetnik radio - više od 200 reprodukcija: radova na papiru, tabli, knjiga umjetnika i objekata. Ona se bitno razlikuje od kataloga izdatog uz izložbe u Europi jer se fokusira na umjetnički i društveni kontekst u kojem je Mangelos živio, a to je Zagreb u drugoj polovici prošlog stoljeća.
Uz tekst Branke Stipančić u knjizi posebna: pjesme Dimitrija Bašičevića Mangelosa, njegovi manifesti, nekoliko Bašičevićevih ključnih teorijskih tekstova te pisma.
Dimitrije Bašičević (Šid, 1921 - Zagreb, 1987) bio je povjesničar umjetnosti i kustos u Galerijama grada Zagreba. U isto vrijeme, što je manje poznato, bio je umjetnik koji je radio pod pseudonimom Mangelos. Bio je član Grupe Gorgona aktivne u Zagrebu između 1959. i 1966. godine. Pisao je poeziju (No-stories) i manifeste u specifičnoj hibridnoj formi između pisanja i slikanja, u troglasju crne, crvene i bijele boje, kaligrafijom između izvučenih linija. Realizirao je značajni opus u precrnjenim knjižicama, na drvenim tablama i globusima.
U sedamdesetim godinama Dimitrije Bašičević je kao kustos pratio konceptualnu i medijsku umjetnost, posebno fotografiju, a kao umjetnik, Mangelos je sve više inklinirao formuliranju svojih ideja i teorija. Podržan mlađom generacijom hrvatskih konceptualnih umjetnika, počeo je češće izlagati, uglavnom u alternativnim prostorima koje su u Zagrebu vodili umjetnici. Kao i ranije Mangelos je u svojim radovima raspravljao o svemu onome što je proučavao, a njegov je interes bio velik: od filozofije i umjetnosti, do psihologije, biologije i fizike. U tom dijalogu nastali su manifesti o mašini, o funkcionalnom mišljenju, o memoriji, o intuiciji, o nagonu, o čulu orijentacije, o društvu bez umjetnosti, o istini, o sreći, o geniju, o evoluciji, o fotografiji.
U mnogima od njih Mangelos, na duhovit način, afirmirao svoje teze o razvoju društva i nerazvoju umjetnosti, odnosno krizi i smrti umjetnosti. Mangelosov opusu koincidira sa osjećanjem apsurda prisutnom u egzistencijalizmu, sa slobodom u izražavanju i prekoračenju medijskih okvira karakterističnim za Fluxus, s nezavisnim intelektualističkim duhom Gorgone.
U redukciji izražajnih sredstava na govor/pisanje i filozofsko promišljanje blizak je konceptualizmu. Opirao se svemu što se činilo iscrpljeno i prevladano te je pronašao autentičan način izražavanja i specifičan prostor slobode koji je nazvao: noart.
***
Branka Stipančić je kustosica, urednica i kritičarka. Diplomirala je povijest umjetnosti i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bila je kustosica u Muzeju suvremene umjetnosti i direktorica u Soros centru za suvremenu umjetnost u Zagrebu. Kao nezavisna kustosica radila je izložbe u mnogim muzejima i galerijama: Muzej suvremene umjetnosti, HDLU, Galerija Nova (Zagreb), Moderna galerija, Mestna galerija, Galerija ŠKUC (Ljubljana), Museu de Arte Contemporânea de Serralves (Porto), Neue Galerie (Graz), Fundació Antoni Tàpies (Barcelona), Kunsthalle Fridericianum (Kassel), Galerie im Taxispalais (Innsbruck), Apexart (New York), Museum moderner Kunst, (Beč). Bila je kustosica dviju Mangelosovih retrospektivnih izložbi.
Objavljuje eseje i članke o suvremenoj umjetnosti u katalozima i časopisima u zemlji i u inozemstvu. Autorica je knjiga: Mladen Stilinović - Artist's Books (Istanbul/Eindhoven, 2007), Josip Vaništa - Vrijeme Gorgone i Postgorgone (Zagreb, 2007), Mangelos nos. 1 to 9½ (Museu de Arte Contemporânea de Serralves, Porto, 2003), Goran Trbuljak (Zagreb, 1996), Riječi i slike (Zagreb, 1995), Ivo Gattin (Zagreb, 1992), Mangelos (Zagreb, 1990).
Nakon njegove izložbe u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu (1990) slijedile su retrospektive u muzejima u Portu (Museu de Arte Contemporânea de Serralves), Barceloni, Grazu i Kasselu (2003-2004). Tada je objavljena monografija na engleskom jeziku autorice Branke Stipančić, koja je prevedena na njemački, španjolski i portugalski.
Knjiga "Mangelos no. 1-9½" objavljena je povodom dvadesete godišnjice umjetnikove smrti kako bi njegovo djelo i na lokalnoj sceni dobilo adekvatnu monografiju te kako bi se potaknuo interes za njegove fascinantne radove.
Knjiga na hrvatskom jeziku obuhvaća sve najznačajnije cikluse na kojima je umjetnik radio - više od 200 reprodukcija: radova na papiru, tabli, knjiga umjetnika i objekata. Ona se bitno razlikuje od kataloga izdatog uz izložbe u Europi jer se fokusira na umjetnički i društveni kontekst u kojem je Mangelos živio, a to je Zagreb u drugoj polovici prošlog stoljeća.
Uz tekst Branke Stipančić u knjizi posebna: pjesme Dimitrija Bašičevića Mangelosa, njegovi manifesti, nekoliko Bašičevićevih ključnih teorijskih tekstova te pisma.
Dimitrije Bašičević (Šid, 1921 - Zagreb, 1987) bio je povjesničar umjetnosti i kustos u Galerijama grada Zagreba. U isto vrijeme, što je manje poznato, bio je umjetnik koji je radio pod pseudonimom Mangelos. Bio je član Grupe Gorgona aktivne u Zagrebu između 1959. i 1966. godine. Pisao je poeziju (No-stories) i manifeste u specifičnoj hibridnoj formi između pisanja i slikanja, u troglasju crne, crvene i bijele boje, kaligrafijom između izvučenih linija. Realizirao je značajni opus u precrnjenim knjižicama, na drvenim tablama i globusima.
U sedamdesetim godinama Dimitrije Bašičević je kao kustos pratio konceptualnu i medijsku umjetnost, posebno fotografiju, a kao umjetnik, Mangelos je sve više inklinirao formuliranju svojih ideja i teorija. Podržan mlađom generacijom hrvatskih konceptualnih umjetnika, počeo je češće izlagati, uglavnom u alternativnim prostorima koje su u Zagrebu vodili umjetnici. Kao i ranije Mangelos je u svojim radovima raspravljao o svemu onome što je proučavao, a njegov je interes bio velik: od filozofije i umjetnosti, do psihologije, biologije i fizike. U tom dijalogu nastali su manifesti o mašini, o funkcionalnom mišljenju, o memoriji, o intuiciji, o nagonu, o čulu orijentacije, o društvu bez umjetnosti, o istini, o sreći, o geniju, o evoluciji, o fotografiji.
U mnogima od njih Mangelos, na duhovit način, afirmirao svoje teze o razvoju društva i nerazvoju umjetnosti, odnosno krizi i smrti umjetnosti. Mangelosov opusu koincidira sa osjećanjem apsurda prisutnom u egzistencijalizmu, sa slobodom u izražavanju i prekoračenju medijskih okvira karakterističnim za Fluxus, s nezavisnim intelektualističkim duhom Gorgone.
U redukciji izražajnih sredstava na govor/pisanje i filozofsko promišljanje blizak je konceptualizmu. Opirao se svemu što se činilo iscrpljeno i prevladano te je pronašao autentičan način izražavanja i specifičan prostor slobode koji je nazvao: noart.
***
Branka Stipančić je kustosica, urednica i kritičarka. Diplomirala je povijest umjetnosti i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bila je kustosica u Muzeju suvremene umjetnosti i direktorica u Soros centru za suvremenu umjetnost u Zagrebu. Kao nezavisna kustosica radila je izložbe u mnogim muzejima i galerijama: Muzej suvremene umjetnosti, HDLU, Galerija Nova (Zagreb), Moderna galerija, Mestna galerija, Galerija ŠKUC (Ljubljana), Museu de Arte Contemporânea de Serralves (Porto), Neue Galerie (Graz), Fundació Antoni Tàpies (Barcelona), Kunsthalle Fridericianum (Kassel), Galerie im Taxispalais (Innsbruck), Apexart (New York), Museum moderner Kunst, (Beč). Bila je kustosica dviju Mangelosovih retrospektivnih izložbi.
Objavljuje eseje i članke o suvremenoj umjetnosti u katalozima i časopisima u zemlji i u inozemstvu. Autorica je knjiga: Mladen Stilinović - Artist's Books (Istanbul/Eindhoven, 2007), Josip Vaništa - Vrijeme Gorgone i Postgorgone (Zagreb, 2007), Mangelos nos. 1 to 9½ (Museu de Arte Contemporânea de Serralves, Porto, 2003), Goran Trbuljak (Zagreb, 1996), Riječi i slike (Zagreb, 1995), Ivo Gattin (Zagreb, 1992), Mangelos (Zagreb, 1990).
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.
