"Sladoledar" je zaigrana i šarmantna priča koja se uglavnom odvija u Čehoslovačkoj 1940-ih i 1950-ih, ali se proteže i do naših dana. Dvije godine nakon završetka Drugog svjetskog rata filmska ekipa snima film. Redatelj želi raditi bez scenarija, a film se snima kronološkim redom, tako da glumci ne mogu ni naslutiti sudbinu svojega lika. Glumci istodobno izmišljaju i žive život svojih likova – ali može li život tih izmišljenih likova postati stvarniji i od same stvarnosti? U čemu je, uostalom, razlika između stvarnih i izmišljenih odnosno fikcionalnih iskustava?

Događaji su usredotočeni na muškarca i ženu s lažnim osobnim dokumentima. Iako se ne poznaju, njih se dvoje pristaju vjenčati i pronaći neko sigurno utočište na selu. Strah i želja, slabost i snaga u njihovoj priči idu ruku pod ruku. Kada glumci počnu shvaćati improvizirani život likova koje glume, ti glavni junaci počnu živjeti svoj život. Tomáš i Esther Vorszda počinju zajednički život uz pomoć udovice, gospođe Němcove. No, u priču ulaze i drugi zanimljivi likovi; Jan Vorszda, njegova supruga, Šveđanka Kerstin i njihova kći Gunilla, koja iz Švedske putuje u očev rodni grad te tamo pronalazi svežanj misterioznih pisama.

Kako se zamagljuju granice između fikcije i stvarnosti, Tajna policija postaje uvjerena kako je režiser u posjedu informacije koja bi mogla ugroziti nacionalnu sigurnost… Usred svih tih isprepletenih priča stoji grad Olomouc: sve one iz njega izviru i njemu se vraćaju. U ovom romanu život se doživljava kao zbirka detalja i priča, a povijest vodi dijalog sa sadašnjošću. 

Strah i želja stapaju se u maštovitom svijetu ovoga romana u kojem slučajnost nikada nije samo slučajna, a preklapajući identiteti i nekonvencionalna romansa nude istinu u ponešto razigranom obliku.

Iz kritike:

Nikad nisam imao prilike pročitati obiteljsku kroniku ispričanu na ovako originalan način. Iako je radnja u osnovi jednostavna priča o majci, sinu i njegovoj kćeri, iskustvo čitanja nešto je posve drugo; sjajan je i vješt prikaz europejstva koji oduzima dah… - Turun Sanomat

Struktura romana je složena, ali Lipson vjeruje svom čitatelju i uspijeva stvoriti iskustva uspjeha. Možda najveća snaga knjige leži u brutalno inteligentnom prikazu odnosa. Lipson ima sposobnost izraziti strasti, strahove i tajne nade svojih likova s malo gesta i simbola te umotati pojedinačne ljudske scene u tok svjetske povijesti. - Kirkko ja kaupunki

Roman je raj za čitatelje, stalno se nadograđuje, a najbolje tematske razrade pune su nacionalnog naboja. Lipson se hvata svoje teme kao i Sofi Oksanen u čijem romanu Čišćenje nacionalizam i seksualnost postaju ubojita kombinacija. - Mervi Kantokorpi, Helsingin sanomat

Katri Lipson, rođena 1965. godine u Helsinkiju, finska je spisateljica. Studirala je medicinu na Sveučilištu Uppsala u Švedskoj, gdje je diplomirala 1993. godine. Od tada radi kao liječnica u Švedskoj, Skandinaviji i Africi. Piše od djetinjstva, uglavnom bajke, kratke priče, pjesme, drame i romane. Njezin debitantski roman "Kozmonaut" (Kosmonautti, 2008.) uvršten je u uži izbor za uglednu nagradu Finlandia 2008. godine i iste godine osvojio je nagradu Helsingin Sanomat za najbolji debitantski roman. Njezin drugi roman, "Sladoledar" (Jäätelökauppias, 2012.) 2013. godine osvojio je nagradu Europske unije za književnost. Autorica je još dva romana: "Detroit" (2016.) i "Najtužnija igra" (Kaikkein haikein leikki, 2019). S obitelji živi u Finskoj.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.