Nakon više od šezdeset godina od nastanka pred nama je autobiografska proza koja baca novo svjetlo na godine odrastanja Simone de Beauvoir. Riječ je o kratkoj i dirljivoj ispovijedi o prijateljstvu dviju buntovnih djevojaka – Sylvie (Simone de Beauvoir) i Andrée (Zaza) koje su nakon prvog susreta u školskoj klupi postale nerazdvojne sve do tragična epiloga.

Roman "Nerazdvojne" daje veoma živ uvid u društvene prilike i konvencionalni okvir tog doba i nedvosmisleno ocrtava De Beauvoirinu buntovnu narav, zbog koje se uporno borila protiv banalnosti i dogmi. Djelo je to u kojem se jasno nazire klica Simoneinih strasti i ambicija iz koje se u godinama koje su uslijedile razvila jedna od najvažnijih intelektualnih, književnih i feminističkih figura 20. stoljeća.

Ovo je nov pogled na najraniju mladost Simone de Beauvoir.
Elle

Strastvena i tragična autobiografska pripovijest.
Vanity Fair

Pobuna protiv konzervativnih društvenih vrijednosti.
The Times

Presudno važan odnos koji je oblikovao njezino poimanje spolne neravnopravnosti i seksizma.
The New York Times

Bio je to ključan susret u životu ove spisateljice.
Le Figaro

Nerazdvojne će zasigurno obilježiti ovu književnu jesen.
Le Point

Bi li Simone de Beauvoir uopće postojala bez Zaze?
El Pais

Simone de Beauvoir (1908 – 1986) – francuska filozofkinja, autorica romana, eseja i memoara. U 21. godini postala je najmlađa osoba – ali tek deveta žena – u francuskoj povijesti s položenim državnim ispitom iz filozofije. U to vrijeme upoznaje Jean-Paula Sartrea s kojim je provela cijeli život dijeleći s njim više od pola stoljeća političke i intelektualne stavove. Njihova veza i danas se smatra jednom od najnekonvencionalnijih u Francuskoj.

Kao profesorica filozofije i pobornica egzistencijalizma, Simone de Beauvoir prepleće svoje intelektualne interese s književnim stvaranjem te tako temama koje obrađuje u svojim romanima nastoji ilustrirati neka filozofska pitanja. U istim djelima odražava se i njezina uključenost u socijalne borbe onoga doba.

Prvi roman "Gošća" (L’Invitée) objavljen joj je 1943. Uslijedili su romani "Krv drugih" (Le Sang des autres, 1945.), "Svi su ljudi smrtni" (Tous les hommes sont mortels, 1946.) te drama "Beskorisna usta" (Les Bouches inutiles, 1945.). Za roman "Mandarini" (Les Mandarins) primila je 1954. Goncourtovu nagradu.

Uz književnost je pisala eseje i memoare, a u njima je i srž njezine egzistencijalističke misli. Memoare "Uspomene dobro odgojene djevojke" (Mémoires d'une jeune fille rangée,1958.) i "Sasvim blaga smrt" (Une mort très douce, 1964.) jednoglasno je pozdravila kritika, a osvojili su i bezbrojnu publiku. Svoj međunarodni ugled Simone de Beauvoir duguje filozofskom djelu "Drugi spol" (Le Deuxième Sexe) objavljenome 1949., koji je postao okosnicom modernoga feminizma.

Otkako je 1929. upoznala Sartrea, upravo zahvaljujući njoj kao par su se prometnuli u ogledni primjer slobode i intelektualne suradnje. Otad se još predanije posvetila načelima koja je zastupala, a osobito od početka 1970-ih godina feminističkoj borbi. Posmrtno objavljen kratki roman "Nerazdvojne" (2020.) iznova je pobudio zanimanje čitatelja za nju i njezin rad.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.