U olujnoj noći daleko na moru bušaču Waclawu nestaje jedini prijatelj Mátyás, a u divljim ga valovima podno naftne platforme nitko nikada neće pronaći. Tragičnost događaja slama dio Waclawove srži i on se nevoljko otpravlja na kopno. Putovanje s jednim ciljem – posjetiti prijateljevu obitelj – brzo postaje nepredvidivo i dugo, a mjesta, ljudi i prizori koje zatječe u njemu bude sjećanja na minule dane, kojima ne uspijeva pobjeći. I dok prolazi Europom, tražeći što se pronaći ne može – od Mađarske, preko Italije i Alpa, sve do rudarskog naselja u Njemačkoj gdje je odrastao – prošlost polako širi napukline u sadašnjosti. Uspomene su kao narod nemiran, uviđa, neprestano u pokretu, koji ne može nikamo stići.

„Duboke se vode dižu“, romaneskni debi njemačke pjesnikinje Anje Kampmann gustom, istaknutom liričnošću još jednom potvrđuje poetsku moć jezika da oblikuje raskošne slojeve teksta, koji će svakog čitatelja odvesti na drugačija mjesta. Riječ je o svojevrsnom romanu ceste, o teškim uvjetima rada na moru u suvremenosti i o preispitivanju životnih odluka usred egzistencijalne nesigurnosti. Ne iznenađuje što je Kampmann za roman primila priznanja i pohvale i izvan domovine, te ušla u samo finale nagrade „National Book Award 2020“ u SAD-u, kao autorica jednog od najboljih romana prevedenih na engleski jezik.

Iz medija:

Protagonist gotovo da je moderni Odisej, na povratku domu kojega više nema. – Library Journal

Prvi roman renomirane pjesnikinje istražuje marginalne živote radnika u Europi [...] Iako Kampmann upućuje na tekuće probleme, kao što su klimatske promjene i prekarijat u suvremenoj Europi, njezin je fokus usmjeren na to kako ideja maskuliniteta utječe na sposobnost muškarca da tuguje. – The New Yorker

Osobitost ove knjige leži u smještenosti radnje podjednako u striktnoj sadašnjosti i u nedefiniranoj daljini i bezvremenosti. I to se postiže jezikom, zbog kojega poetičnost jednakim intenzitetom iskri kada je riječ o tehničkim radovima na naftnoj platformi i kada je riječ o arhaičnu planinskom životu. – Süddeutsche Zeitung

Kampmann precizno prikazuje nelagodu u utrobi koju izaziva preispitivanje vlastite prošlosti. – Publishers Weekly 

Anja Kampmann (Hamburg, 1983) njemačka je pjesnikinja i prozaistica. Studirala je na Sveučilištu u Hamburgu i na Njemačkom institutu za književnost u Leipzigu. Pohađala je, kao stipendistica, renomirani Internacionalni spisateljski program Sveučilišta u Iowi. Na književnom se polju predstavila poezijom objavljivanom u različitim njemačkim publikacijama. Dosad su joj izašle dvije pjesničke knjige, „Proben von Stein und Licht“ (2016) i „Der Hund ist immer hungrig“ (2021), a za pjesnički je rad primila i nagradu Rainer-Malkowski, koju dodjeljuje Bavarska akademija umjetnosti. „Duboke se vode dižu“ (Wie hoch die Wasser steigen, 2018) prvi je i dosad jedini njezin roman, a donio joj je ugledne nagrade Lessing-Preis i Mara-Cassens-Preis u Njemačkoj te nominaciju za National Book Award u SAD-u. Živi i radi u Leipzigu.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.