Prva se ludo zaljubila, a ljubav ju je otjerala u ludilo. Druga je čitavog života strepila i na mračnome tavanu prinosila zavjete okrutnom, ćudljivom bogu. Treća je bježala iz sna u san, vječito gladna, napuštajući i vraćajući se samo da nestane ponovo. A četvrta, ona najmlađa, njihove je priče odlučila skupiti i otvoriti skrovišta u kojima su se skrivale, rastjerati duhove i prekinuti prokletstvo koje žene njezine obitelji prati još otkako je Berta Koch počinila zločin kojim je sve započelo. No je li započelo tek tada? 

Kad u planinskom seocu kupi stogodišnju kuću iz koje je protjeran slavni vidovnjak Bazyl Ochęduszko, spisateljica Kalina Serce neočekivano pronalazi posljednje djeliće mozaika nasilne obiteljske povijesti, u kojoj se za prvotni grijeh ispašta, a prvotnu traumu nasljeđuje isključivo s majke na kćer. No Bertu, Barbaru, Violettu i Kalinu ne ujedinjuju samo krv i nasljeđe. Upletene u veličanstvenu proznu pletenicu romana “Gorko, gorko“, njihove četiri sudbine progovaraju o svijetu koji žene pokušava sputati, ali u kojemu se one, usprkos boli i pogaženim nadama, ne prestaju boriti za vlastiti prostor slobode. 

Gorko, gorko!, povik kojim poljski svatovi tradicionalno pozivaju mladence da se poljube i time otjeraju “gorčinu”, u istoimenom romanu proslavljene poljske spisateljice Joanne Bator odzvanja na bezbroj načina. Humorno, gromko, sarkastično, životno i emancipacijski, baš onako kako o drami žena svoje obitelji progovara Kalina Serce, osvjetljavajući njime najtamnija mjesta i suočavajući se s vlastitim ljubavnim gubitkom. Nikada gorko nije bilo toliko slatko kao u sagi Joanne Bator: okrutnoj i nježnoj, magijskoj i realističnoj priči o žudnji za ljubavlju i slobodom.

Joanna Bator jedan je od najsnažnijih glasova suvremene europske književnosti. – Frankfurter Allgemeine Zeitung

Joanna Bator majstorski isprepleće svoju sudbinu s glavnim temama našega doba. Priča priču brzo, gotovo bez daha, s darom za dopadljivo hirovite likove koji čitatelja hvataju za ruku i izvode iz tame. – Brigitte

Joanna Bator, poljska prozaistica, esejistica, feministkinja, antropologinja kulture i sveučilišna nastavnica, rodila se 1968. u Wałbrzychu. Nakon romana "Kobieta", kojim je debitirala 2002., uslijedili su "Pješčana gora" (2009.), "Chmurdalia" (2010.), "Ciemno, prawie noc" (2013.), "Wyspa łza" (2015.), "Roku królika" (2016.), "Purezento" (2017.), "Gorko, gorko" (2020.) i "Ucieczka niedźwiedzicy" (2022.). Predavala je na sveučilištima u Londonu, New Yorku i Tokiju, a svoje dojmove s višegodišnjeg boravka u Japanu sažela je u zbirkama feljtonistički pitkih, ali znanstveno utemeljenih eseja "Japanska lepeza" (2004.) i "Morski pas iz parka Yoyogi" (2014.). Objavila je i znanstveni rad "Feminizam, postmodernizam, psihoanaliza. Filozofske dileme feministkinja ‘drugoga vala’" (2001). Dobitnica je niza poljskih i inozemnih nagrada među kojima je i najvažnije poljsko književno priznanje, Nagrada Nike. Sa svojom njemačkom prevoditeljicom Esther Kinsky primila je 2018. godine Calwer Hermann-Hesse-Preis, a za djela prevedena na njemački osvojila je i švicarsku Spycher Literaturpreis, te nagrade Usdomer i Stefan Heim. Knjige su joj prevedene na više desetaka jezika, a po romanu "Mračno, skoro noć" (Ciemno, prawie noc) redatelj Borys Lankosz snimio je film koji se s uspjehom prikazivao u više zemalja i na platformi Netflix.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.