Jadzia Maślak odrasta bez oca, heroja poginulog u ratu. Završivši školu, radi kao bolničarka, a nakon fatalne ozljede ruke njezina majka Zofia šalje je dobrostojećim rođacima u industrijski grad Walbrzych. No već na kolodvoru, u sceni koja kao da je preslikana iz njoj omiljenih ljubavnih romana, upoznaje svog budućeg supruga rudara Stefana Chmuru. Uskoro se sele u golemi stambeni socijalistički kompleks Pješčanu goru, gdje im se rađa i kći Dominika. Mala Dominika potpuno je drugačija od svoje obitelji, a Zofia u njoj konačno pronalazi dio davno izgubljene prošlosti...

U romanu "Pješčana gora" koji ju je proslavio, Joanna Bator gradi priču o tri generacije žena jedne obitelji čiji životi svjedoče o gotovo cijelom 20. stoljeću.

Ova obiteljska saga odvija se u njezinu rodnom gradu, u kojem, kako piše, u kućama ostalim poslije Nijemaca knjige na gotici idu na potpalu, Wasser se nakon kuhanja pretvara u vodu, a Adolf Hitler Strasse postaje Ulica Vladimira Lenjina.

***

Joanna Bator (1968.) spisateljica je, novinarka i sveučilišna nastavnica. Njezino prvo tiskano djelo bio je znanstveni rad "Feminizm, postmodernizm, psychoanaliza" (2001.), a godinu dana poslije objavljuje svoj prvi roman "Kobieta". Treća knjiga "Japoński wachlarz", zbirka reportaža napisanih tijekom njezina dvogodišnjeg boravka u Japanu, izašla je 2004. te je afirmirala kao spisateljicu. Najveći je uspjeh postigla obiteljskom sagom "Pješčana gora" (2009.), koja se zbiva u njezinu rodnom gradu Wałbrzychu, nakon koje je objavila još dva djela, "Chmurdaliju" (2010.) i "Ciemno, prawie noc" (2012.). Živi u Varšavi.

Joanna Bator, poljska prozaistica, esejistica, feministkinja, antropologinja kulture i sveučilišna nastavnica, rodila se 1968. u Wałbrzychu. Nakon romana "Kobieta", kojim je debitirala 2002., uslijedili su "Pješčana gora" (2009.), "Chmurdalia" (2010.), "Ciemno, prawie noc" (2013.), "Wyspa łza" (2015.), "Roku królika" (2016.), "Purezento" (2017.), "Gorko, gorko" (2020.) i "Ucieczka niedźwiedzicy" (2022.). Predavala je na sveučilištima u Londonu, New Yorku i Tokiju, a svoje dojmove s višegodišnjeg boravka u Japanu sažela je u zbirkama feljtonistički pitkih, ali znanstveno utemeljenih eseja "Japanska lepeza" (2004.) i "Morski pas iz parka Yoyogi" (2014.). Objavila je i znanstveni rad "Feminizam, postmodernizam, psihoanaliza. Filozofske dileme feministkinja ‘drugoga vala’" (2001). Dobitnica je niza poljskih i inozemnih nagrada među kojima je i najvažnije poljsko književno priznanje, Nagrada Nike. Sa svojom njemačkom prevoditeljicom Esther Kinsky primila je 2018. godine Calwer Hermann-Hesse-Preis, a za djela prevedena na njemački osvojila je i švicarsku Spycher Literaturpreis, te nagrade Usdomer i Stefan Heim. Knjige su joj prevedene na više desetaka jezika, a po romanu "Mračno, skoro noć" (Ciemno, prawie noc) redatelj Borys Lankosz snimio je film koji se s uspjehom prikazivao u više zemalja i na platformi Netflix.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.