Biopiratstvo : Krađa prirode i znanja
- Nakladnik: DAF
- Prijevod: Igor Grbić
- 04/2006.
- 141 str., meki uvez s klapnama
- ISBN 9536956063
- Cijena: 10.62 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
Ova svjetski poznata Indijka napisala je niz knjiga o pravima žena, ekofeminizmu, zaštiti okoliša i prirodnih resursa, globalizaciji, pravima urođeničkih i lokalnih zajednica itd. Upravo njeni jasni stavovi i pristupačnost čine je jednom od najzanimljivijih znanstvenica današnjice.
"Biopiratstvo" je jedna od njenih temeljnih knjiga, jer je u njoj definirala i objasnila pojam koji će sve više određivati odnose bogatih i siromašnih ili konkretnije - odnose između korporacija, bogatih država i lokalnih zajednica, urođeničkih skupina i siromašnih zemalja. Naime, korporacije iz biotehnološkog sektora sve više se optužuje za biopiratstvo, odnosno za krađu tradicionalnog znanja i praktičnih vještina brojnih starosjedilaca i naroda iz zemalja Trećeg svijeta. Zanimljivo je da danas brojne korporacije patentiraju biljke i proizvode koji su odavno u upotrebi. Tu se ništa novo ne stvara, već se samo tisućugodišnjim poznatim načinima korištenja određenih biljaka daju kodna i numerička imena.
Vjerojatno jedan od najpoznatijih slučajeva je onaj o stablu neem iz Indije koja se stoljećima koristila u toj zemlji u medicinske svrhe. Zbog svoga antibakterijskog djelovanja koristila se kao sredstvo za čišćenje i njegu zuba. Danas američke i japanske korporacije drže više od 12 patenata na proizvode dobivene iz neem stabla. Indijci stoljećima njeguju i štuju neem stablo, prenose znanja na nove generacije bez ikakve primisli da bi to jednom netko mogao prisvojiti, pošto je to po njihovom shvaćanju vlasništvo svih, znanje koje se stjecalo kroz dugi niz godina, obnavljalo i širilo. Sada imamo situaciju da stanovništvo Indije mora plaćati pravo na korištenje neem stabla američkim ili japanskim korporacijama koje imaju prava na patente.
Ironija je da su SAD-u neki od tih patenata odobreni od strane Agencije za zaštitu okoliša (EPA). Time se zapravo ponavlja kolonizacija, prije je Zapad pri gaženju ljudskih prava urođeničkih skupina koristio koncept terra nullius, smatrajući novootkrivene prostore praznom zemljom, dakle onom na kojoj nikoga nema, pa onda nitko niti ne može imati neka prava. Danas svjedočimo konceptu bio nullius, pri čemu se znanje urođeničkih skupina i čitavih naroda tzv. Trećeg svijeta o korištenju njihove bogate bioraznolike okoline smatra nepostojećim i kao takvim slobodnim da ga se prisvoji. Od najprodavanijih lijekova koji su proizvedeni iz biljaka 94% njih sadrži najmanje jedan sastojak čija je primjena poznata kroz tradicijsko znanje i korištenje tih istih biljaka.
Shiva nam slikovito prikazuje kako se cijeli koncept nasilnog privatiziranja prirode i života provlači i kroz najmoćnije globalne financijske i političke institucije. Tako su naprimjer korporacije pripremale, napisale i cijelo vrijeme imale kontrolu nad pisanjem TRIPs ugovora WTO-a. TRIPs ugovori su paket ugovora koji se tiču autorskih prava i prava na patente unutar kojih je dana dozvola za patentiranje Zemlje. To nije slučajno, naime, predložak kasnije prihvaćenog ugovora pisali su predstavnici korporacija Monsanta, DuPonta, Mercka, Pfizera, General Electrica, Johnson&Johnsona, General Motorsa, IBM-a i drugih, djelujući kroz udruženja biznis grupacija.
Shiva u svojoj knjizi razumljivim jezikom niže brojna propitivanja koncepta vlasništva, zapadne kulture i kolonizacije, kontrole korporacija i globalnih institucija, pohlepi i profitu, ali i nudi kao alternativu podržavanje bioraznolikosti, prava urođeničkih skupina i plemena te tradicionalnih zajednica i traži zabranu privatiziranja prirodnih resursa.
"Biopiratstvo" je jedna od njenih temeljnih knjiga, jer je u njoj definirala i objasnila pojam koji će sve više određivati odnose bogatih i siromašnih ili konkretnije - odnose između korporacija, bogatih država i lokalnih zajednica, urođeničkih skupina i siromašnih zemalja. Naime, korporacije iz biotehnološkog sektora sve više se optužuje za biopiratstvo, odnosno za krađu tradicionalnog znanja i praktičnih vještina brojnih starosjedilaca i naroda iz zemalja Trećeg svijeta. Zanimljivo je da danas brojne korporacije patentiraju biljke i proizvode koji su odavno u upotrebi. Tu se ništa novo ne stvara, već se samo tisućugodišnjim poznatim načinima korištenja određenih biljaka daju kodna i numerička imena.
Vjerojatno jedan od najpoznatijih slučajeva je onaj o stablu neem iz Indije koja se stoljećima koristila u toj zemlji u medicinske svrhe. Zbog svoga antibakterijskog djelovanja koristila se kao sredstvo za čišćenje i njegu zuba. Danas američke i japanske korporacije drže više od 12 patenata na proizvode dobivene iz neem stabla. Indijci stoljećima njeguju i štuju neem stablo, prenose znanja na nove generacije bez ikakve primisli da bi to jednom netko mogao prisvojiti, pošto je to po njihovom shvaćanju vlasništvo svih, znanje koje se stjecalo kroz dugi niz godina, obnavljalo i širilo. Sada imamo situaciju da stanovništvo Indije mora plaćati pravo na korištenje neem stabla američkim ili japanskim korporacijama koje imaju prava na patente.
Ironija je da su SAD-u neki od tih patenata odobreni od strane Agencije za zaštitu okoliša (EPA). Time se zapravo ponavlja kolonizacija, prije je Zapad pri gaženju ljudskih prava urođeničkih skupina koristio koncept terra nullius, smatrajući novootkrivene prostore praznom zemljom, dakle onom na kojoj nikoga nema, pa onda nitko niti ne može imati neka prava. Danas svjedočimo konceptu bio nullius, pri čemu se znanje urođeničkih skupina i čitavih naroda tzv. Trećeg svijeta o korištenju njihove bogate bioraznolike okoline smatra nepostojećim i kao takvim slobodnim da ga se prisvoji. Od najprodavanijih lijekova koji su proizvedeni iz biljaka 94% njih sadrži najmanje jedan sastojak čija je primjena poznata kroz tradicijsko znanje i korištenje tih istih biljaka.
Shiva nam slikovito prikazuje kako se cijeli koncept nasilnog privatiziranja prirode i života provlači i kroz najmoćnije globalne financijske i političke institucije. Tako su naprimjer korporacije pripremale, napisale i cijelo vrijeme imale kontrolu nad pisanjem TRIPs ugovora WTO-a. TRIPs ugovori su paket ugovora koji se tiču autorskih prava i prava na patente unutar kojih je dana dozvola za patentiranje Zemlje. To nije slučajno, naime, predložak kasnije prihvaćenog ugovora pisali su predstavnici korporacija Monsanta, DuPonta, Mercka, Pfizera, General Electrica, Johnson&Johnsona, General Motorsa, IBM-a i drugih, djelujući kroz udruženja biznis grupacija.
Shiva u svojoj knjizi razumljivim jezikom niže brojna propitivanja koncepta vlasništva, zapadne kulture i kolonizacije, kontrole korporacija i globalnih institucija, pohlepi i profitu, ali i nudi kao alternativu podržavanje bioraznolikosti, prava urođeničkih skupina i plemena te tradicionalnih zajednica i traži zabranu privatiziranja prirodnih resursa.
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.