Momčilo Popadić
Živit u strpjenstvu ili Momo, zašto se kriviš
- Nakladnik: V.B.Z.
- 07/2005.
- 146, tvrdi uvez
- ISBN 9532014721
- Cijena: 15.93 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
Knjiga “Živit u strpjenstvu ili Momo, zašto se kriviš” svojom pojavom ne spada u kontekst nikakvih dominantnih tendencija, trendova ili grupnih orijentira hrvatske proze. Pojavivši se u drugoj polovici osamdesetih godina prošlog stoljeća, ona je ostala osamljenom, iznimnom, teško usporedivom, gotovo izvanvremenskom..
U njoj je Momčilo Popadić (1947 – 1990) vješto i uvjerljivo ispričao etape svojega odrastanja oživjevši vrijeme pedesetih godina prošlog stoljeća Blata na Korčuli, stvorivši mikrokozmos po mjeri dječjeg pogleda, progovorivši neposredno i toplo stvorivši jedno od najautentičnijih i najsenzibilnijih literarnih svjedočanstava vremena i prostora kojima se navedeni tekst bavi. Signal za pisanje memoarske proze Popadić je dobio od nagle spoznaje kako više nisu živi glavni protagonisti njegovog odrastanja, sudionici prizora kojim je u djetinjstvu bio nazočan. Lišen djeda i bake, osiromašen gubitkom niza ljudi i stvari s kojima je živio, morao se prepustiti tokovima slika u kojima su još bili nazočni..
Pisana iz perspektive djeteta, u rasponu od četvrte-pete do devete-desete godine (što se kalendarski, s obzirom na autorov životopis, odnosi na razdoblje od 1951. - 1956.), ta je osobna i emotivna inventura »ranih jada« neprikladna da bude shvaćena kao neki zakašnjeli plod domaće »proze u trapericama« (iz pedesetih godina), jer niti uračunava muke sazrijevanja niti podrazumijeva društveno-kritičke tonove. Sve to doista nije malo i čini ovo djelo jednim od nemimoilaznih ostvarenja hrvatske proze – ne samo one iz osamdesetih godina, kad je tekst nastao, nego i unutar višedesetljetne produkcije – pa s razlogom zahtijeva prevrednovanje nudeći neporeciv čitateljski užitak.
( Iz predgovora Tonka Maroevića )
U njoj je Momčilo Popadić (1947 – 1990) vješto i uvjerljivo ispričao etape svojega odrastanja oživjevši vrijeme pedesetih godina prošlog stoljeća Blata na Korčuli, stvorivši mikrokozmos po mjeri dječjeg pogleda, progovorivši neposredno i toplo stvorivši jedno od najautentičnijih i najsenzibilnijih literarnih svjedočanstava vremena i prostora kojima se navedeni tekst bavi. Signal za pisanje memoarske proze Popadić je dobio od nagle spoznaje kako više nisu živi glavni protagonisti njegovog odrastanja, sudionici prizora kojim je u djetinjstvu bio nazočan. Lišen djeda i bake, osiromašen gubitkom niza ljudi i stvari s kojima je živio, morao se prepustiti tokovima slika u kojima su još bili nazočni..
Pisana iz perspektive djeteta, u rasponu od četvrte-pete do devete-desete godine (što se kalendarski, s obzirom na autorov životopis, odnosi na razdoblje od 1951. - 1956.), ta je osobna i emotivna inventura »ranih jada« neprikladna da bude shvaćena kao neki zakašnjeli plod domaće »proze u trapericama« (iz pedesetih godina), jer niti uračunava muke sazrijevanja niti podrazumijeva društveno-kritičke tonove. Sve to doista nije malo i čini ovo djelo jednim od nemimoilaznih ostvarenja hrvatske proze – ne samo one iz osamdesetih godina, kad je tekst nastao, nego i unutar višedesetljetne produkcije – pa s razlogom zahtijeva prevrednovanje nudeći neporeciv čitateljski užitak.
( Iz predgovora Tonka Maroevića )
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.
