«Nebo su prekrili galebovi» (štafeta priča osviještenog komunalca), prvi roman Zorana Tomića svojom fabulom luta (sub)urbanim pejzažima Velegradeca i okolice slijedeći njegove stanovnike - brbljave klošare, kurve u zrelim godinama, bešćutne političare, neshvaćene homoseksualce, studente, depresivne uredske službenice, smetlare... - i njihove priče. No to lutanje, kao naizgled besciljna radnja, kako roman sve više odmiče, ispisat će sve jasniji tlocrt i portret Grada, priče će se usložnjavati a naizgledne slučajnosti ukidati, epizode serijalizirati, dok ne sine jedinstvena, iznenađujuća “milenijska fotografija snimljena skrivenom kamerom”.

Velegradečku vrevu i gradski kotao u kojemu se unatoč stalnom krčkanju i previranju ne događa sinergija, teško da je moguće prikazati drugačije nego li je to učinio Zoran Tomić: stilski i tonom heterogeno - jer u metropolitanskoj babilonijadi narječja i jezika prisutne su i tužne i sretne sudbine - u konačnoj izvedbi - hrabro i uspješno.

»Nebo su prekrili galebovi» je roman ulica i njihovih profesionalaca, roman u kojemu se istraga i mašta skladno dopunjuju. Čitanje ovog romana je lako i brzo kao rolanje dugonogih ljepotica po asfaltu u kojemu ne nedostaju figure, opasni skokovi, strmine i zavoji, a u ciljnoj ravnini - iznenađenje s “mirisom” ekološkog univerzalizma.


Pročitaj poglavlje!

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.