Barack Obama
Snovi mojega oca : Priča o rasi i naslijeđu
- Nakladnik: Naklada Zadro
- Prijevod: Branka Cimermanović ... et al.
- 10/2008.
- 422 str., tvrdi uvez s ovitkom
- ISBN 9789531820790
- Cijena: 32.52 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
U autobiografskoj knjizi “Snovi mojega oca” Barack Obama opisuje potragu za vlastitim rasnim identitetom. Knjiga je objavljena 1995. godine nakon što je Obama diplomirao pravo na Harvardu, a bestseler je postala ubrzo po ponovnom objavljivanju 2004.
U knjizi Obama, u maniri elokventnog, inteligentnog i vrsnog pisca plete potresnu i duboko proživljenu priču koja je istodobno lišena patetike. Svako mjesto u kojemu je živio ili ga posjetio opisao je umješnošću putopisca, a ljude, društvene sredine i događaje oživio je poput romanopisca. S vrlo istančanim osjećajem za mjeru u knjigu je ugradio mnogo zanimljivih detalja.
Ova knjiga ne zrcali Obamine stavove prema svjetskim pitanjima, ali u njoj definitivno osjećate čovjeka izraslog iz dviju rasa, odgojenog u različitim kulturama: na Havajima, u Indoneziji, u različitim dijelovima Amerike, a s afričkim naslijeđem, koji traži put kako da u sebi kvalitetno pomiri brojne različitosti.
Iako Obamu oblikuju nama daleke kulture - američka, kenijska, indonezijska - na ljudskoj razini čitatelj može osjetiti različite oblike bliskosti: od nekih slika afričkog sela, netaknute prirode i oronulih gradskih četvrti preko obiteljskih, međuljudskih i međunacionalnih odnosa, društvenih pojava.... itd.
“Na toj zadnjoj godini studija prava, sa zastrašujućim samopouzdanjem, počeo sam u mislima organizirati buduću knjigu. U njoj će biti esej o ulozi građanskih parnica u uspostavi rasne jednakosti, razmišljanja o značenju zajednice i o obnovi javnog života putem građanskih inicijativa, moje misli o afrocentrizmu i pozitivnoj diskriminaciji... Popis tema ispunjavao je cijelu stranicu. Uključio bih, dakako, osobne anegdote i analizirao izvore nekih osjećaja koji se opetovano javljaju. Sve u svemu, ja sam to sebi zamislio kao neko intelektualno putovanje, sa zemljovidima, odmorišnim točkama i točnim itinererom. Prvi dio posla obavit ću do ožujka, drugi dio dovršiti za predaju do kolovoza…
No kad sam zaista sjeo i počeo pisati, otkrio sam da moje misli teže stjenovitijim obalama. Prvo su izronile čežnje i počele mi obuzimati srce. Pojavili su se udaljeni glasovi, potom utihnuli, pa se ponovo pojavili. Sjetio sam se priča koje su mi majka i njezini roditelji pričali dok sam bio dijete, priča kojima se obitelj pokušavala sama sebi objasniti. Sjetio sam se prve godine organizatorskog rada u Chicagu i mojih nesigurnih koraka prema zrelosti. Slušao sam baku koja, sjedeći ispod stabla manga i pletući kosu moje sestre, opisuje oca kojega nikad nisam istinski upoznao (...).
Tako se u nekom trenutku, unatoč tvrdoglavoj želji da se zaštitim od pogleda javnosti i unatoč povremenim porivima da odustanem od cijele zamisli, na ovim stranicama ipak našao zapis o jednom osobnom, unutarnjem putovanju – o dječakovoj potrazi za ocem i za iskoristivim značenjem njegova života kao crnog Amerikanca. Rezultat je autobiografska knjiga, iako bih, kad god bi me netko u protekle tri godine upitao o čemu točno pišem, izbjegavao taj odgovor. Autobiografija, naime, obećava pothvate vrijedne opisivanja, razgovore s poznatim ličnostima, središnju ulogu u značajnim događajima. Takvih stvari ovdje nema. U najmanju ruku, autobiografija podrazumijeva podvlačenje crte, zatvaranje cjeline, što nikako ne priliči osobi mojih godina, koja tek pronalazi vlastiti put u svijetu. (...)
Kako god nazvali ovu knjigu – autobiografija, memoari, obiteljska povijest ili nešto četvrto – ja sam u njoj pokušao iskreno opisati jedan posebni dio mojeg života. "
U knjizi Obama, u maniri elokventnog, inteligentnog i vrsnog pisca plete potresnu i duboko proživljenu priču koja je istodobno lišena patetike. Svako mjesto u kojemu je živio ili ga posjetio opisao je umješnošću putopisca, a ljude, društvene sredine i događaje oživio je poput romanopisca. S vrlo istančanim osjećajem za mjeru u knjigu je ugradio mnogo zanimljivih detalja.
Ova knjiga ne zrcali Obamine stavove prema svjetskim pitanjima, ali u njoj definitivno osjećate čovjeka izraslog iz dviju rasa, odgojenog u različitim kulturama: na Havajima, u Indoneziji, u različitim dijelovima Amerike, a s afričkim naslijeđem, koji traži put kako da u sebi kvalitetno pomiri brojne različitosti.
Iako Obamu oblikuju nama daleke kulture - američka, kenijska, indonezijska - na ljudskoj razini čitatelj može osjetiti različite oblike bliskosti: od nekih slika afričkog sela, netaknute prirode i oronulih gradskih četvrti preko obiteljskih, međuljudskih i međunacionalnih odnosa, društvenih pojava.... itd.
“Na toj zadnjoj godini studija prava, sa zastrašujućim samopouzdanjem, počeo sam u mislima organizirati buduću knjigu. U njoj će biti esej o ulozi građanskih parnica u uspostavi rasne jednakosti, razmišljanja o značenju zajednice i o obnovi javnog života putem građanskih inicijativa, moje misli o afrocentrizmu i pozitivnoj diskriminaciji... Popis tema ispunjavao je cijelu stranicu. Uključio bih, dakako, osobne anegdote i analizirao izvore nekih osjećaja koji se opetovano javljaju. Sve u svemu, ja sam to sebi zamislio kao neko intelektualno putovanje, sa zemljovidima, odmorišnim točkama i točnim itinererom. Prvi dio posla obavit ću do ožujka, drugi dio dovršiti za predaju do kolovoza…
No kad sam zaista sjeo i počeo pisati, otkrio sam da moje misli teže stjenovitijim obalama. Prvo su izronile čežnje i počele mi obuzimati srce. Pojavili su se udaljeni glasovi, potom utihnuli, pa se ponovo pojavili. Sjetio sam se priča koje su mi majka i njezini roditelji pričali dok sam bio dijete, priča kojima se obitelj pokušavala sama sebi objasniti. Sjetio sam se prve godine organizatorskog rada u Chicagu i mojih nesigurnih koraka prema zrelosti. Slušao sam baku koja, sjedeći ispod stabla manga i pletući kosu moje sestre, opisuje oca kojega nikad nisam istinski upoznao (...).
Tako se u nekom trenutku, unatoč tvrdoglavoj želji da se zaštitim od pogleda javnosti i unatoč povremenim porivima da odustanem od cijele zamisli, na ovim stranicama ipak našao zapis o jednom osobnom, unutarnjem putovanju – o dječakovoj potrazi za ocem i za iskoristivim značenjem njegova života kao crnog Amerikanca. Rezultat je autobiografska knjiga, iako bih, kad god bi me netko u protekle tri godine upitao o čemu točno pišem, izbjegavao taj odgovor. Autobiografija, naime, obećava pothvate vrijedne opisivanja, razgovore s poznatim ličnostima, središnju ulogu u značajnim događajima. Takvih stvari ovdje nema. U najmanju ruku, autobiografija podrazumijeva podvlačenje crte, zatvaranje cjeline, što nikako ne priliči osobi mojih godina, koja tek pronalazi vlastiti put u svijetu. (...)
Kako god nazvali ovu knjigu – autobiografija, memoari, obiteljska povijest ili nešto četvrto – ja sam u njoj pokušao iskreno opisati jedan posebni dio mojeg života. "
Barack Obama je bio 44. predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, u dva mandata, izabran u studenom 2008. Dobitnik je Nobelove nagrade za mir za 2009. godinu. Autor je dviju uspješnica "Dreams from My Father" (Snovi mojega oca) i "The Audacity of Hope" (Odvažnost nade).
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.
