Svaki duhovni put počinje najprije pročišćavanjem i ogoljavanjem, poziva na korizmu srca i post duše. Premda nužno prolazi kroz odustajanje od iluzija, ne oslobađa nas zato osobnog arheološkoga rada, odnosno preispitivanja naše povijesti, naših vjernosti, ponavljanja i naslijeđa. Ne štedi nas od razjašnjavanja naših vjerovanja, od istraživanja zamki i nesporazuma koji nas vezuju i sputavaju u odnosima s drugim ili sa samim sobom. Temelji se na naukovanju kako bi nam dao pouzdana uporišta i čvrsta sidrišta, kako bi nam pomogao da se smjestimo u labirintu mnogostrukih zahtjeva suvremenog života.

Postati svjestan mogućega u komunikaciji u odnosu ili komunicirati iskreno - u ovoj je knjizi riječ upravo o stjecanju odgovornosti u iskrenosti i o angažiranju za što iskrenije odnose.

Naime, žeda za smislom koja nas obuzima u nekim trenutcima našeg života često se prevari i može se ugasiti sočnim i prskavim, ali opojnim i otrovnim napitcima, ili pak nestati u pogrešnim odgovorima. Ako se razviti znači ostvariti unutrašnje postignuće, ono se ipak mora uključiti u iskustvo svakodnevice koje tka i plete mreža živih i stvaralačkih odnosa sa sobom i s drugim.

Istodobno nas svaki duhovni put utemeljen na težnji za transcendencijom i ujedno na potrebi za produbljivanjem tjera prema raspletu. Pritom se izlažemo opasnosti od udarca te bolnog i potresnog susreta sa svojom psihičkom nagosti. Ta nas potraga suočava s našim emotivnim siromaštvom, s preobiljem i zatrpanošću, s prazninama u identitetu, s teretom naših izvjesnosti, s našom glađu i promašajima, s našim smiješnim vrijednostima, našim prazninama i nedostatcima, a istodobno i s našim željama i unutrašnjim čudovištima kako bismo mogli doprijeti - nadam se - do susreta s onim dijelom božanskoga koji traži pomirenje s cjelinom.

U takvim trenutcima trajne ili prolazne nestabilnosti koje obilježava svaka promjena vrlo je preporučljivo i potrebno pribjeći vrijednim i iskušanim uporištima kako bismo se održali na nogama, usidreni u svojoj osi. Uporišta dostojna tog imena, ne propisujući postupak koji valja slijediti, putokazi su i potpora na putovanju, svjetla koja pomažu da se ostane na stazi, ne sprječavajući pritom "potragu" i ponovna propitivanja. To više što oko težnji za duhovnim izdizanjem kruže prijetnje: bolest idealnoga, ne uvijek kontrolirani uzlet prema različitim stanjima svijesti ili prisilno spuštanje na živi pijesak aseptične svagdašnjice.

U ovom stoljeću na izmaku galopirajuća globalizacija i vrtoglavo širenje svakovrsnih komunikacijskih mreža navode nas - a još više našu djecu i unuke - da se prepustimo djetinjastoj svemoći zbog koje brkamo svetkovanje i konzumaciju te na opasno očijukanje s vlastitim unutrašnjim granicama.

Koliko li je put dug i posijan zamkama, da bi otrcane i nepredvidljive životne pojave dobile smisao, da bi se prevladalo privid, da bi se postiglo suglasje! Prije no što sami postanemo izvor, morat ćemo broditi po osjećaju ili nas treba voditi da pronađemo put.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.