Kolektivna krivnja. To je dakako puka besmislica, ako se pod tim ra­zumije da je zajednica njemačkog naroda imala zajedničku svijest, volju i inicijativu za postupanje i u tomu se ogriješila. No kolektivna je krivnja upotrebljiva hipoteza, ako se pod njom razumije tek objektivno iskazan zbroj individu­alnih krivnji. Tada krivnja svakog pojedinog Nijemca - zbog onoga što je učinio ili je propustio učiniti, što je rekao ili prešutio - postaje ukupna krivnja naroda.

Pojam kolektivne krivnje prije njegove up­otrebe treba demitizirati i demistificirati. Tada gubi onaj mračni i ko­bni prizvuk i postaje ono što nam jedino može koristiti: neodređeni statistički iskaz.

"Kad sam 1964. u Goethe institutu u Bruxellesu upoznao Jeana Amerya, nisam znao tko je on. No pobudio je moje zanimanje već s prvom riječju koju je progovorio. Pričao je kako konačno želi uobličiti svoja iskustva iz koncentracijskih logora i mučenja koja je pretrpio u esesovskim zatvorima, ali i kako će se oprezno osvrnuti na svoja iskustva o poslijeratnoj Njemačkoj. Rekao je i da mora steći jasnu sliku o nemogućoj ulozi koju on ima kao Židov i Nijemac...

Eseje koji su objavljeni pod naslovom 'S onu stranu krivnje i zadovoljštine' smijemo nazvati riječju koja inače tako isprazno zvuči, raščišćavanje s prošlošću. U nepopustljivom i istodobno nervozno pomnom razmišljanju na Sartreovu tragu iskustvo pretrpljene patnje postaje nešto iz čega možemo učiti za budućnost." (Helmut Heißenbüttel)

***

Jean Améry rođen je 31.10.1912. u Beču. Diplomirao je književnost i filozofiju. 1938. godine emigrira u Belgiju. Sudjeluje u Pokretu otpora, 1943. biva uhićen i dvije godine zatočen u koncentracijskome logoru. Nakon 1945. živi i radi u Bruxellesu kao slobodni pisac i suradnik na radiju. Dobitnik je mnogih nagrada: Nagrada njemačkih književnih kritičara (1970.), književna nagrada Bavarske akademije lijepih umjetnosti (1971.), književna nagrada Lessing Slobodnog i hanzeatskog grada Hamburga (1977.). Améry si je 1978. u Salzburgu oduzeo život.

Jean Améry rođen je 1912. u Beču pod imenom Hanns Chaim Mayer, a nakon Drugoga svjetskog rata mijenja ime. Studira književnost i filozofiju. Dolaskom nacista u Austriju 1938. emigrirao je u Francusku, a potom u Belgiju. Sudjeluje u pokretu otpora. Uhićen 1943., ispitivan i mučen u tvrđavi Fort Breendonk u Belgiji, a potom deportiran u Auschwitz. Dvije godine zatočenik je koncentracijskih logora, a nakon oslobođenja od 1945. živi u Bruxellesu kao slobodni pisac. Godine 1970. dobiva Nagradu njemačkih književnih kritičara, 1971. nagradu Bavarske akademije lijepih umjetnosti, a 1977. književnu Nagradu „Lessing“ Slobodnog i hanzeatskog grada Hamburga. Bečki pisac Robert Menasse utemeljio je nagradu „Jean Améry – nagrada za europsku esejistiku”, koju su do danas dobili mnogi utjecajni autori (Jančar, Kertész, Ugrešić, Gauß). Među njegovim djelima posebno se ističu „S onu stranu krivnje i zadovoljštine“ (Naklada Ljevak, 2009.), knjiga u kojoj autor govori o iskustvima boli i patnje iz koncentracijskog logora, i esej „Dići ruku na sebe – diskurs o slobodnoj smrti“ (OceanMore, 2011.). Jean Améry oduzeo si je život 1978. u Salzburgu.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.