U svojem „Diskursu o slobodnoj smrti“, kako glasi podnaslov eseja, Jean Améry je izabrao dubinski, egzistencijalni pristup, koji se značajno razlikuje od svih dosadašnjih znanstvenih istraživanja i pristupa ovoj temi. Već i eksplicitno odbacivanje termina „samoubojstvo“ pokazuje kako autor drži neprikladnima sve pokušaje tzv. suicidologije da obuhvati posljednju, najosobniju slobodu te situacije.

Njegov rad o slobodnoj smrti tematski je i biografski posve „logičan“ svršetak razmišljanja i života posvećenim takvoj slobodi. Améry slobodnu smrt shvaća kao dugačak proces i uvjerljivim jezikom dovodi čitatelja do dostojanstva tog krajnjeg stava. Snažan osjećaj prezasićenosti životom i gnušanja životom tvore piščevu pretpostavku za odbacivanje života. Stoga je za autora slobodna smrt povlastica ljudskih bića.

„Dići ruku na sebe“ od svojeg objavljivanja nadasve je prijeporna knjiga. Pritom joj namjera nije bila dati općevažeći pozitivan opis slobodne smrti niti dokazati kako je stvarnost općenito gledajući nepodnošljiva. Jedinstven položaj ovog djela u europskoj kulturi počiva na činjenici da ono, kao nijedno drugo djelo, odluku na slobodnu smrt obrazlaže bez tabua, detaljno, suvereno.



***

Jean Améry rođen je 31. listopada 1912. u Beču. Studirao je književnost i filozofiju. Godine 1938. emigrirao je u Belgiju. Sudjelovao je u Pokretu otpora. Uhićen 1943., ispitivan i mučen u tvrđavi Fort Breendonk u Belgiji, dvije godine zatočenik je koncentracijskog logora. Nakon 1945. živi u Bruxellesu kao slobodni pisac. Godine 1970. dobiva "Nagradu njemačkih književnih kritičara", 1971. "Nagradu Bavarske akademije lijepih umjetnosti", a 1977. književnu nagradu "Lessing" Slobodnog i hanzeatskog grada Hamburga.

Među njegovim djelima posebno se ističu "S onu stranu krivnje i zadovoljštine", knjiga u kojoj autor govori o iskustvima boli i patnje iz koncentracijskog logora, te knjiga "Dići ruku na sebe".

Jean Améry oduzeo si je život 1978. u Salzburgu.

Jean Améry rođen je 1912. u Beču pod imenom Hanns Chaim Mayer, a nakon Drugoga svjetskog rata mijenja ime. Studira književnost i filozofiju. Dolaskom nacista u Austriju 1938. emigrirao je u Francusku, a potom u Belgiju. Sudjeluje u pokretu otpora. Uhićen 1943., ispitivan i mučen u tvrđavi Fort Breendonk u Belgiji, a potom deportiran u Auschwitz. Dvije godine zatočenik je koncentracijskih logora, a nakon oslobođenja od 1945. živi u Bruxellesu kao slobodni pisac. Godine 1970. dobiva Nagradu njemačkih književnih kritičara, 1971. nagradu Bavarske akademije lijepih umjetnosti, a 1977. književnu Nagradu „Lessing“ Slobodnog i hanzeatskog grada Hamburga. Bečki pisac Robert Menasse utemeljio je nagradu „Jean Améry – nagrada za europsku esejistiku”, koju su do danas dobili mnogi utjecajni autori (Jančar, Kertész, Ugrešić, Gauß). Među njegovim djelima posebno se ističu „S onu stranu krivnje i zadovoljštine“ (Naklada Ljevak, 2009.), knjiga u kojoj autor govori o iskustvima boli i patnje iz koncentracijskog logora, i esej „Dići ruku na sebe – diskurs o slobodnoj smrti“ (OceanMore, 2011.). Jean Améry oduzeo si je život 1978. u Salzburgu.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.