Lord Colin Renfrew svakako je jedan od najpoznatijih arheologa svjetskoga glasa koji se bavio temama pretpovijesti – slobodnije rečeno, pričama o ljudskom postanku. Zanimala ga je ona povijest čovjeka koja iza sebe nije ostavila pisanih tragova: pretpovijest se odnosi na razdoblje postojanja ljudske vrste prije pojave dokumenata i zapisa kojima započinje pisana povijest.

Tim prvim početcima ljudske povijesti može se pristupiti jedino i isključivo kroz nepisane materijalne dokumente i tragove iz prošlosti do kojih dolazimo arheološkim istraživanjima. Arheologija omogućuje dostup tim golemim vremenskim razdobljima, tim tisućljećima s početaka ljudske vrste i otvara mogućnosti da o njima kažemo koju smislenu riječ.

Prije dva stoljeća pretpovijest nije postojala. Ne samo da nije postojala znanstvena disciplina posvećena izučavanju pretpovijesnog doba - proučavanja što se danas naziva prethistorijskom arheologijom, što je još važnije, nije postojala ni uobličena puka predodžba o „pretpovijesti", u smislu dugog vremenskog raspona što seže u vremena prije pojave povijesnih zapisa i povijesnih dokumenata. Nije uopće postojala predodžba o tome da povijest ljudskoga roda uključuje i desetke tisuća godina razvoja i mijene.

Brojne velike literarne tradicije, bez obzira na to gdje se javljale - u Europi, Zapadnoj Aziji, Indiji ili Kini - nisu uopće dopuštale postojanje ikakve predodžbe o nekom drevnom vremenu što seže na desetke tisuća godina u prošlost. Zapravo, najveći dio kultura, najveći dio društava zasniva se na nekom svjetonazoru i uključuje neki pogled na svijet u sklopu kojeg se javlja određeni sustav temeljnih vjerovanja povezanih s prevladavajućim religijskim naucima i dogmama te poštivanjem svetih običaja koji objašnjavaju postanak svijeta.

U Europi taj sustav vjerovanja značio je kršćanstvo - katolicizam, pravoslavlje ili, pak, protestantizam. U Zapadnoj Aziji to je općenito značilo islam kao vjeru. U oba spomenuta slučaja, jednako kao i kad je riječ o židovskoj vjeri, te brojnim drugim vjerama, doktrina vjere uključuje i priču o postanku. Taj mit o postanku obično opisuje postanak svijeta te nastanak ljudske vrste često uz djelovanje i same iskonske stvaralačke sile.

Utvrđivanje postojanja starog vijeka kao jasno određenog razdoblja u povijesti ljudskog roda prva je velika spoznaja i otkriće devetnaestoga stoljeća, koje je otvorila put ozbiljnom izučavanju pretpovijesti.

Pretpovijest se dakle bavi životom naših dalekih predaka, prvih lovaca i sakupljača, obuhvaća nastajanje prvih centraliziranijih ljudskih društava: pojavu prvih civilizacija u Zapadnoj Aziji. Kini i Središnjoj Americi; uspon i propast carstava, od Azteka do Inka.

Prethistorija ili prethistorijska arheologija područje je istraživanja u kojem se istraživači služe raširenom lepezom tehnika pri ocjenjivanju i vrednovanju materijalnih ostataka o ljudskoj prošlosti. Istražujemo tako sami sebe i proučavamo kako smo postali to što danas jesmo.

Prethistoričar mora stalno preispitivati i ocjenjivati temeljno ljudsko pitanje: tko smo mi? Ili, što smo mi? Što znači imati značajke ljudskosti?

Od njih je isprepletena Renfrewjeva knjiga, autora koji je svjestan toga da još uvijek nismo posve raščistili s dvojbama kako su se i zašto mijenjale stvari u čovjeku i oko čovjeka i što je određivalo tijek i brzinu tih promjena. Zanimaju ga korijeni i izvorišta uma u onoj samo ljudskom razumu svojstvenoj sposobnosti raščlanjivanja svijeta i prenošenja svojega svjetonazora u simboličkom obliku, ne samo riječima nego i neverbalnom komunikacijom.

Različita društva imala su različite svjetonazore s vlastitom kozmologijom, moralnim vrijednostima, sustavima vlasti i vladavine, jezicima, čak i logičkim sustavima.

Knjiga "Pretpovijest" vrsno je napisana, iznimno važna knjiga o početcima ljudskoga života i nastanka ljudskoga uma.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.