"Nema razloga za strah“ nije, kako sam Julian Barnes napominje, autobiografija, no svejedno je možemo čitati kao intimnu obiteljsku povijest u koju pisac majstorski utkiva rečenice svoga brata (filozofa!), svojih roditelja, pa čak i baka i djedova. Dok pretresa obiteljske uspomene te ispisuje duhovite i tužne obiteljske priče, Barnes piše i raspravu na temu straha od smrti.

"Nema razloga za strah" je lucidna žanrovska mješavina - putovanje u mističnost osjećaja, obiteljski memoari, filozofska spekulacija, oda životu i umjetnosti, posveta omiljenim umjetnicima (ponajprije francuskom piscu Julesu Renardu) i naposljetku autobiografski roman, koji se uklapa u pomalo neočekivani trend nekonvencionalne autobiografske proze kakvu u posljednjih nekoliko godina nadahnuto pišu J. M. Coeteze, J. G. Ballard, Orhan Pamuk ili Martin Amis.

Otočki kritičari već su zaključili da je Barnes podjednako raskošan i kao esejist i romanopisac i da je „Nema razloga za strah“ zabavna, intrigantna i originalna autobiografska fikcionalno-esejistička knjiga o vječno neugodnoj temi.

Julian Patrick Bames (Leicester, 19.1. 1946.) suvremeni je engleski pisac. Za roman "Osjećaj kraja" (The Sense of an Ending, 2011.) dobio je nagradu The Man Booker Prize, dok su mu tri ranija romana; "Flaubertova papiga" (Fauberts Parrot, 1984.), "Engleska, Engleska" (England, England, 1998.) i "Arthur i George" (Arthur & George, 2005.) bili u najužem izboru za tu najprestižniju književnu nagradu na svijetu. Objavio je nekoliko zbirki eseja i kratkih priča, a pod pseudonimom Dan Kavanagh pisao je krimiće.

Godine 1968. diplomirao je moderne jezike na Magdalen koledžu u Oxfordu, a potom je tri godine radio kao leksikograf na Oksfordskom rječniku engleskog jezika. Godine 1977. započeo je raditi kao kritičar i urednik književne rubrike u časopisima New Statesman i New Review. Od 1979. do 1986. pisao je TV kritiku, prvo za New Statesman, a zatim za londonski Observer.

Osim Bookera, za svoj je književni rad primio brojne druge nagrade i priznanja, od kojih svakako valja izdvojiti Somerset Maugham (Metroland, 1981.), Geoffrey Faber Memorial Prize (Fauberts Parrot, 1985.), Prix Femina Etranger (1986.) i E. M. Forster Award koju dodjeljuje Američka akademija i Institut za umjetnost i književnost (1986.).

Godine 1988. Barnes je proglašen vitezom, a potom časnikom (1995.) i zapovjednikom francuskog Reda umjetnosti i književnosti (2004). FVS fondacija dodijelila mu je 1993. Shakespeareovu nagradu, a 2004. osvojio je Austrijsku državnu nagradu za europsku književnost. Godine 2011. primio je Nagradu David Cohen za životno djelo.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.