Jednog ljeta 60-ih godina prošlog stoljeća u mirnom predgrađu Londona devetnaestogodišnji student Paul dolazi kući na praznike. Njegova ga majka nagovara da se učlani u lokalni teniski klub. Na natjecanju mješovitih parova upoznaje Susan Macleod, samosvjesnu i ironičnu ženu u dobi od četrdeset i osam godina. Ona je udana i ima dvije gotovo odrasle kćeri. Ubrzo Susan i Paul postaju ljubavnici. Nakon nekog vremena bježe od svih i unajmljuju kuću u Londonu. Desetljećima poslije, Paul se prisjeća njihove veze i dolazi do zaključka kako "prva ljubav određuje naše živote".

Većina nas ima samo jednu priču koju treba ispripovijedati. Ne mislim da nam se u životu dogodi samo jedna stvar: ima bezbroj događaja, koje pretvaramo u bezbrojne priče. No samo jedna je bitna, samo jedna je vrijedna pripovijedanja. Ovo je moja.

Ovako započinje novi roman Juliana Barnesa "Jedina priča" o mladiću na pragu zrelosti i ženi koja je taj prag davno prešla. Priča je to koja plijeni svojom krhkom ljepotom, dubokom tugom i nadasve iskrenošću.

Roman koji hipnotizira svojom ljepotom…
Booklist

Barnes u najboljem izdanju.
The Times

Dirljiva, iskrena i briljantna studija o starenju, sjećanju i iznad svega ljubavi.
The Financial Times

Pomalo nestašna i uvijek elegantna priča koja zahvaća širok raspon osjećaja, od užitka i radosti do očaja. Predivan i vjerojatno najbolji Barnesov roman.
The Spectator

Julian Patrick Bames (Leicester, 19.1. 1946.) suvremeni je engleski pisac. Za roman "Osjećaj kraja" (The Sense of an Ending, 2011.) dobio je nagradu The Man Booker Prize, dok su mu tri ranija romana; "Flaubertova papiga" (Fauberts Parrot, 1984.), "Engleska, Engleska" (England, England, 1998.) i "Arthur i George" (Arthur & George, 2005.) bili u najužem izboru za tu najprestižniju književnu nagradu na svijetu. Objavio je nekoliko zbirki eseja i kratkih priča, a pod pseudonimom Dan Kavanagh pisao je krimiće.

Godine 1968. diplomirao je moderne jezike na Magdalen koledžu u Oxfordu, a potom je tri godine radio kao leksikograf na Oksfordskom rječniku engleskog jezika. Godine 1977. započeo je raditi kao kritičar i urednik književne rubrike u časopisima New Statesman i New Review. Od 1979. do 1986. pisao je TV kritiku, prvo za New Statesman, a zatim za londonski Observer.

Osim Bookera, za svoj je književni rad primio brojne druge nagrade i priznanja, od kojih svakako valja izdvojiti Somerset Maugham (Metroland, 1981.), Geoffrey Faber Memorial Prize (Fauberts Parrot, 1985.), Prix Femina Etranger (1986.) i E. M. Forster Award koju dodjeljuje Američka akademija i Institut za umjetnost i književnost (1986.).

Godine 1988. Barnes je proglašen vitezom, a potom časnikom (1995.) i zapovjednikom francuskog Reda umjetnosti i književnosti (2004). FVS fondacija dodijelila mu je 1993. Shakespeareovu nagradu, a 2004. osvojio je Austrijsku državnu nagradu za europsku književnost. Godine 2011. primio je Nagradu David Cohen za životno djelo.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.