Zoran Janjanin u svojoj trećoj knjizi (drugoj kratkopričaškoj zbirci) beskompromisno analizira karlovačku stvarnost, ispisujući povijest i budućnost bezizlazne pozicije stanovnika Karlovca kao metafore za sveopću letargiju i besciljnost suvremenog hrvatskog društva.

Je li moguće da su središnja tema svakog "ozbiljnijeg" razgovora - Hrvati i Srbi? Što "Hrvati i Srbi" znače za generaciju rođenu osamdesetih godina, tik pred ratnu uvertiru, a zatim i sumrak ljudskosti? Moraju li oni patiti zato što su sve generacije prije njih također patile? Smiju li oni razmišljati o ičemu drugome?

Janjanin ne odgovara na ta pitanja, on uzima olovku i u nekoliko crta skicira nakaznu sliku današnjice. Zbog toga je Janjaninove priče teško voljeti, lakše ih je mrziti, ali ih je nemoguće zaboraviti.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.