U Martinićevim se dramama ništa ne mijenja i stoga kao da se ništa i ne događa, barem ništa bitno. Drama se tu već dogodila. Dijalozi, ogoljeni do gotovo beznačajnih rečenica, govore o svađama, ljubavi i patnjama koje su se već dogodile, odnosima koji su završeni, ali još uvijek postoje. Branko je već odavno u kolicima. Mirjana je već odavno ostavljena. Jakov je već prevario. Ritin sin oduvijek je homoseksualac.

U svojoj potrazi za uzbuđenjem najviše što ćemo dobiti jest supstitut: Riti umire mačka prije nego što se ona vratila kući, a Grozdanu muž ipak ne ostavi kao što ona očekuje. Sporedni likovi, neka nevidljiva mačka i neki nevidljivi muž, dobivaju najintenzivniji moment unutar dramske strukture. Otkud im to pravo?

Patnja ne bira između bogatih i siromašnih, plavih i smeđih očiju, mačke i djeteta. Kao i bolest, s kojom živiš i učiš život. Vježbaš. Kad bismo samo to mogli prihvatiti.

Diana Meheik

****

Ivor Martinić rođen je 1984. u Splitu. Diplomirao je dramaturgiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Kao dramaturg surađivao je s kazalištima u Zagrebu i Rijeci. Redovito surađuje s dramskim programom Hrvatskog radija, gdje su izvedene sve njegove drame.
Piše drame, radiodrame i scenarije.

„Drama o Mirjani i ovima oko nje“ praizvedena je u Jugoslovenskome dramskom pozorištu u veljači 2010. Iste godine postavljena je u Mestnom gleda-lišču ljubljanskom u režiji Dušana Jovanovića i Hrvatskome narodnom kazalištu u režiji Anje Maksić Japundžić.

Drama „Moj sin samo malo sporije hoda“ praizvedena je u Zagrebačkome kazalištu mladih 2011. u režiji Janusza Kice. Drame su mu prevedene na desetak jezika i dobitnik je niza nagrada.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.