Prvenstvena je namjena knjige "Uvod u suvremenu teatrologiju" pružiti ciljanoj čitateljskoj publici analitički uvid u suvremene pristupe kazalištu u kontekstu suvremenih pristupa književnosti s jedne, a izvedbenim umjetnostima s druge strane. Kao takva koristan je priručnik onim studentima Filozofskoga fakulteta u Zagrebu kojima su glavni predmeti komparativna književnost koja uključuje i teatrološke kolegije kao obvezatne i kroatistika gdje se slušaju kolegiji o scenskoj umjetnosti. Jednako bi je tako koristili studenti Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu i drugih umjetničkih akademija na kojima se studiraju dramatologija, režija, gluma, produkcija i lutkarstvo, kao i studenti učiteljskih akademija što od svojih studenata također zahtijevaju temeljna znanja o kazališnoj umjetnosti.

Prvotna je namjera autora i nakladnika bila objavljivanje Uvoda u suvremenu teatrologiju u jednoj knjizi od 180 autorskih kartica. Zbog prilagođavanja građe ciljanomu (prije svega studentskom) čitateljstvu, a to je značilo precizno određivanje svih ključnih pojmova i navođenje primjera koji će korisnicima približiti i pojasniti pojedine pristupe kazalištu, opseg knjige znatno je narastao. Zbog toga je podijeljena u dva dijela, odnosno u dvije knjige.

Prva knjiga "Uvod u suvremenu teatrologiju I." (2010.) obuhvaća Predgovor (s odgovorima na najavljena pitanja o teatrologiji kao znanosti) te tri poglavlja o smjerovima istraživanja kazališta koji su svoje teorijske i metodološke temelje našli u lingvistici i strukturalizmu. Ta su poglavlja: Semiologija/semiotika kazališta, Dramaturgija i/ili dramatologija te Strukturalistička analiza dramskoga i izvedbenog teksta.

U drugoj knjizi objavljena su poglavlja o smjerovima istraživanja koji su pak svoje utemeljenje našli u suvremenim društvenim znanostima: Psihologija kazališta (psihologija dramskog lika, psihologija glume, psihologija publike), Sociologija kazališta (sociologija dramskog teksta, sociologija glumišne profesije, sociologija publike, gluma u svakodnevnom životu), Antropologija kazališta (drama i mit/kazalište i obred, kazalište i igra, primjena kazališta u antropološkim sintezama) te Parcijalni pristupi kazalištu (Feminizam i rodni studiji: feministička kritika pozicije žene u drami i glumišnoj profesiji, feministička kritika ženskoga dramskog pisama i ženske izvedbe, ženski pogled u kazalište, problem izvedbe roda; Interkulturalizam: kazališne razmjene između različitih kultura po sinkronijskoj i dijakronijskoj crti; Novi historizam: kazalište i moć, kazalište i kruženje kulturnih energija; Queer Studies: kazalište i marginalizirane društvene skupine).

Na kraju se govori o odnosu teatrologije prema teoriji izvedbe (Performance Studies) kao razmjerno novom pokušaju redefiniranja znanstvenoga područja koje je definirala teatrologija i koje je povratno nju definiralo.

Boris Senker rođen je u Zagrebu 1947. Gimnaziju je pohađao u Puli. Komparativnu književnost i anglistiku studirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1971. diplomirao, 1982. doktorirao, a od 1971. do odlaska u mirovinu 2016. najprije vodio seminare iz Uvoda u književnost, a potom predavao teatrološke kolegije na Odsjeku za komparativnu književnost. Od 1990. redovito surađuje, kao vanjski urednik, s Leksikografskim zavodom Miroslav Krleža u Zagrebu. Od 2018. voditelj je Odsjeka za povijest hrvatskoga kazališta HAZU.

Kritike, eseje i studije, uglavnom o kazalištu i dramskoj književnosti dvadesetoga stoljeća, objavljuje od 1970. Njihov je dio tiskan u knjigama od kojih su najvažnije Redateljsko kazalište (1977.), Begovićev scenski svijet (1987.), Pogled u kazalište (1990.), Zapisi iz zamračenog gledališta (1996.), Kazališne razmjene (2002.), Pozornici nasuprot (2003.), Uvod u suvremenu teatrologiju I i II (2010.; 2013.), Teatrološki fragmenti (2011.) i S obiju strana rampe (2019.). Priredio je i dvodijelnu Hrestomatiju novije hrvatske drame (2000. – 2001.). S Ninom Škrabeom i Tahirom Mujičićem napisao je dvadesetak dramskih tekstova, a od tekstova što ih je samostalno napisao brojni su izvedeni. Dio je tih tekstova tiskan u knjigama Pinta nova (2002.), Tri glavosjeka (2004.), Tercet kabaret (2008.), Plutajuća glumišta (2018.), Zvijezde (2021.) i Istarska trilogija (2023.). Za znanstveni i književni rad dobio je nekoliko nagrada, među kojima i Državnu nagradu za znanost za životno djelo.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.