U kozerijskom osvrtu naslovljenu Književnost kao zavičaj, akademik Boris Senker prije desetak godina rekao je da pišući komedije i drame izmišlja svoj zavičaj te da se taj njegov izmišljeni zavičaj sastoji od dvaju dijelova, sjevernog i južnog, obilježenih i jezikom i mentalitetom likova. Tri dramska teksta objavljena u ovoj knjizi pripadaju tom i takvom zavičaju – Fora Frau Flora smjestila se u njegov sjeverni dio, Zvijezde hikstarske nastanjuju južni dio, a Astra podjednako pripada i jednom i drugom.

“Triptih je to o snažnim ženama kao scenskim eksponatima, tj. kronološki od arheološkoga blaga istarske prošlosti, preko žena dvadesetostoljetnih revolucionarki specifične hrvatske prošlosti, do žena budućnosti, Frau Flore i Miss Tine u globalnom svijetu zabave virtualnih medija. I u ranijim dramskim tekstovima Senker je rado posvećivao pozornost ženama (...). No s triptihom ‘Zvijezde’ nedvojbeno je da na Senkerovu dramskom nebu jasno sjaje ženske snažne jarke zvijezde. Pogled u sjenu i sile astralnih kretanja otkrivaju pak da zvijezde nisu same, da su okružene planetima koji daju poticaj, određuju dubinu sustava, nude podršku i opseg orbita. A ta tiha snaga diskretne podrške određena je za muški glas, mušku sjenu, muški poticaj. Uostalom, astralija je ženskoga, a planetarij muškoga roda.” (prof. dr. sc. Cvijeta Pavlović)

Boris Senker rođen je u Zagrebu 1947. Gimnaziju je pohađao u Puli. Komparativnu književnost i anglistiku studirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1971. diplomirao, 1982. doktorirao, a od 1971. do odlaska u mirovinu 2016. najprije vodio seminare iz Uvoda u književnost, a potom predavao teatrološke kolegije na Odsjeku za komparativnu književnost. Od 1990. redovito surađuje, kao vanjski urednik, s Leksikografskim zavodom Miroslav Krleža u Zagrebu. Od 2018. voditelj je Odsjeka za povijest hrvatskoga kazališta HAZU.

Kritike, eseje i studije, uglavnom o kazalištu i dramskoj književnosti dvadesetoga stoljeća, objavljuje od 1970. Njihov je dio tiskan u knjigama od kojih su najvažnije Redateljsko kazalište (1977.), Begovićev scenski svijet (1987.), Pogled u kazalište (1990.), Zapisi iz zamračenog gledališta (1996.), Kazališne razmjene (2002.), Pozornici nasuprot (2003.), Uvod u suvremenu teatrologiju I i II (2010.; 2013.), Teatrološki fragmenti (2011.) i S obiju strana rampe (2019.). Priredio je i dvodijelnu Hrestomatiju novije hrvatske drame (2000. – 2001.). S Ninom Škrabeom i Tahirom Mujičićem napisao je dvadesetak dramskih tekstova, a od tekstova što ih je samostalno napisao brojni su izvedeni. Dio je tih tekstova tiskan u knjigama Pinta nova (2002.), Tri glavosjeka (2004.), Tercet kabaret (2008.), Plutajuća glumišta (2018.), Zvijezde (2021.) i Istarska trilogija (2023.). Za znanstveni i književni rad dobio je nekoliko nagrada, među kojima i Državnu nagradu za znanost za životno djelo.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.