U knjizi Borisa Senkera pod naslovom “Tercet kabaret” objavljena su tri kazališna teksta - “Zagrebulje zagrobne” (Cabaret &TD; Teatar &TD, 1999), “Friztspiel” (Istarsko narodno kazalište i Epilog teatar, 2002) i “TOP” (Teatar &TD, 2003) - u kojima su kazališna kritika i gledatelji redovito otkrivali tragove nekoć veoma živoga zagrebačkog kabareta. S iznimkom “Fritzspiela”, koji je uvršten u antologiju suvremene hrvatske drame “Odbrojavanje” (2007) u nakladi Zagrebačke slavističke škole, ovi tekstovi nisu objavljeni.

“Zagrebulje zagrobne” nastale su u predizbornom ozračju 1999. kao kazališna reakcija ne toliko na političku koliko na kulturnu situaciju u Zagrebu na kraju prošloga stoljeća. Kvartet mrtvih književnika – Šenoa, Matoš, Zagorka i Krleža – u tom je kabaretskom poigravanju zagrebačkom književnom, društvenom, kulturnom i političkom tradicijom ustao iz svojih grobova i vratio se među sugrađane da ih podsjeti na to tko su i otkud dolaze te da im, svaki na svoj način, predlože kamo im je ići. Tekst i predstava bili su zamišljeni i provedeni kao predizborna kampanja za predsjednika Društva mrtvih hrvatskih književnika, jer se vjekovni predsjednik Marulić od silne spomeničke slave diljem Hrvatske i Europe rasplinuo, te je na kraju publika i glasala za svog kandidata.

“Fritzspiel”, koji je imao oko sto izvedbi i dobio nekoliko nagrada na kazališnim festivalima, također je rađen kao suigra (gavelijanski Mitspiel) s publikom, koja s ponuđenog 'jelovnika' bira Krležinu Gospodu Glembajeve 'priređene' na nekoliko načina: kao antičku korsku pjesmu i tragediju, komediju dell' arte, elizabetansku i klasicističku tragediju, vojnovićevsku dramu, nušićevsku i kočićevsku farsu, ekspresionističku viziju, školsku interpretaciju, plesni i neverbalni teatar i 'medijsku senzaciju'. Naoko neobvezatno poigravanje kazališnim formama i stilovima, taj tekst ne ismijava Krležu i njegovu svima poznatu dramu, nego travestijom i pastišem otkriva njezinu duboku ukorijenjenost u kazališnoj tradiciji s kojom je vežu velike dramske teme poput osvete, incesta ili konflikta između oca i sina.

“TOP”, to jest “Tečaj odvikavanja od pušenja”, preuzeo je pak rasutu i nepovezanu strukturu 'rasporeda sati' u našim školama i na fakultetima te kroz nekoliko međusobno nepovezanih 'predmeta', od povijesti, preko sociologije, psihologije i filozofije do književnosti, govori o povijesti pušenja u Hrvata. (Pušenje se, dakako, razumije u svim doslovnim i prenesenim značenjima te riječi.) Posredno, kroz odnos voditelja tečaja i njegovih polaznika, progovorilo se i o prikrivenim oblicima nasilja uključenim u sustav odgoja, koji se prečesto shvaća kao preodgajanje polaznika.

Boris Senker rođen je u Zagrebu 1947. Gimnaziju je pohađao u Puli. Komparativnu književnost i anglistiku studirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1971. diplomirao, 1982. doktorirao, a od 1971. do odlaska u mirovinu 2016. najprije vodio seminare iz Uvoda u književnost, a potom predavao teatrološke kolegije na Odsjeku za komparativnu književnost. Od 1990. redovito surađuje, kao vanjski urednik, s Leksikografskim zavodom Miroslav Krleža u Zagrebu. Od 2018. voditelj je Odsjeka za povijest hrvatskoga kazališta HAZU.

Kritike, eseje i studije, uglavnom o kazalištu i dramskoj književnosti dvadesetoga stoljeća, objavljuje od 1970. Njihov je dio tiskan u knjigama od kojih su najvažnije Redateljsko kazalište (1977.), Begovićev scenski svijet (1987.), Pogled u kazalište (1990.), Zapisi iz zamračenog gledališta (1996.), Kazališne razmjene (2002.), Pozornici nasuprot (2003.), Uvod u suvremenu teatrologiju I i II (2010.; 2013.), Teatrološki fragmenti (2011.) i S obiju strana rampe (2019.). Priredio je i dvodijelnu Hrestomatiju novije hrvatske drame (2000. – 2001.). S Ninom Škrabeom i Tahirom Mujičićem napisao je dvadesetak dramskih tekstova, a od tekstova što ih je samostalno napisao brojni su izvedeni. Dio je tih tekstova tiskan u knjigama Pinta nova (2002.), Tri glavosjeka (2004.), Tercet kabaret (2008.), Plutajuća glumišta (2018.), Zvijezde (2021.) i Istarska trilogija (2023.). Za znanstveni i književni rad dobio je nekoliko nagrada, među kojima i Državnu nagradu za znanost za životno djelo.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.