Romansirani životopis Ive Politea, uglednog hrvatskog odvjetnika.

Kao novinar, u četrdesetogodišnjem radu Vlado Rajić  (1951.) je prošao sve forme i većinu uredničkih mjesta, a upokojenjem Vjesnika, posvećuje se književnom stvaranju. Kreće s pripovijetkama i kraćim cjelinama, nastavlja romanom za djecu i mladež "Ljetovanje s čovjekom koji nije moj tata" (Alfa, 2013.) a u siječnju 2014. godine EPH Media objavljuje mu pravosudni triler "Sudac" kojim Rajić na neki način zaokružuje svoje pravničko obrazovanje i dugogodišnju kroniku sudskih zbivanja o kojima je godinama izvještavao.

Rajićevo novo djelo, romaneskna biografija uglednog odvjetnika, "Ivo Politeo: porazi i slava" novi je korak u tom smjeru, jer se radi o romansiranome životopisu najznačajnijeg odvjetnika s ovih prostora.

Ivo Politeo je bio knjigovođa po obrazovanju i pravnik po kasnijem školovanju. Brojke su ga naučile preciznosti, pravo neobičnom čovjekoljublju: bio je na strani onih koje je vladajući režim držao ljutim neprijateljima.  U osnovi svih njegovih parničnih postupaka bila je borba protiv sile koju vlast/država, nauštrb zakona, provodi nad građanima. Braneći Alijagića, Josipa Broza, Krležu, Stepinca; ustaše i četnike, komuniste i nacionaliste, informbiroovce i liberale - kojima je svima zajedničko bilo da branitelju nisu mogli platiti ni krune ili krajcara, ni kune ili dinara - Politeo je zapravo branio pravdu, istinu, branio je čovjeka od poretka bez obzira kakav taj čovjek bio i u kakvom poretku živio.

Svoje sudske obračune s državom Politeo završava kao duhovni/moralni pobjednik, ali i pravni gubitnik, razočaran u nemogućnost uvjeravanja države s koliko nepravde presuđuje svojim građanima.

U knjizi se radi o dobrom omjeru dokumentaristike i literarne, stilističke nadgradnje. Autor naime uspješno izbjegava suhoparnost koja je prijetila rukopisu koji je vrlo bogat iznošenjem autentičnih činjenica vezanih uz cijeli niz sudskih postupaka, tako što Rajić dokumentarističkoj građi i obilju citiranih materijala prikupljenih iz sudskih arhiva kontrapunktira protagonistovo osobno, intimno viđenje situacija u kojima se zatječe ili npr. osoba koje brani na sudu.

Također, roman je ispunjen psihološki vrlo upečatljivim dionicama opisa Politeova introvertirana karaktera koji je u krajnjoj opreci s naravi profesije kojom se bavio, a zbog čega je akter priče često bio u emocionalnom raskoraku između vlastite osobnosti i zahtjeva svoga posla. No autor pozornost pridaje i posljedicama koje trpi Politeov privatni život i njegova obitelj, zbog njegove vrlo specifične osobnosti i paroksističke predanosti poslu. To su sve elementi kojima je izbjegnuto da se roman pretvori u suhoparno nizanje činjenica iz profesionalnog života najznačajnijeg hrvatskog odvjetnika i koji su pridonijeli da rukopis postane istinsko, snažno i vrlo upečatljivo književno djelo.

Radna energija Ive Politea bila je neiscrpna pa je on, osim advokatskih poslova pisao članke za dnevne novine i periodiku, a kao potpredsjednik Društva hrvatskih književnika uložio je trud da upravo u izdanju tog društva budu objavljeni "Gospoda Glembajevi" Miroslava Krleže (kojega je i zastupao na sudu u jednom predmetu). Politeo je surađivao i na izradi Hrvatske enciklopedije, a osim što je pisao različite stručne pravničke knjige, predlagao nacrte zakona i predavao na Pravnom fakultetu, on se okušao i u pisanju drame.

Predsjedavao je različitim odvjetničkim udrugama i bio je u uredništvima više časopisa, od kojih je neke i sam pokrenuo te ih i financirao, a bio je i sastavljač propisa o autorskim pravima književnika. Naravno, zbog mnoštva interesa i truda oko provedbe različitih poslovnih zamisli, trpio je njegov osobni život, ali on je još od ranih, studentskih dana, odlučio žrtvovati osobni život nauštrb poslovnih ambicija. Zato, iako se oženio, nije želio imati djece, jer je smatrao da bi ga roditeljske obveze onemogućile u ostvarenju poslovnih zamisli.

Romansirana biografija "Ivo Politeo: porazi i slava", s obzirom na turbulentno vrijeme u kojem je ugledni odvjetnik živio (1887.-1956.) nadaje se i značajnim dokumentom vremena, važnim svjedočanstvom o političkim, kulturnim, društvenim i inim promjenama koje je Hrvatska u tom razdoblju proživjela, ali je to ujedno i jedan od vrhunaca naše suvremene biografske romaneskne proze.

Dakle, nije to knjiga važna i zanimljiva isključivo pravnicima i proučavateljima povijesti pravne struke s ovih prostora, već se radi o autentičnom i vrlo kvalitetnom književnom djelu, knjizi koja dojmljivo i vrlo uvjerljivo transponira jedan život prebogat iskustvima i iskušenjima u svijet književnosti.

( Božidar Alajbegović, urednička recenzija )

Vlado Rajić rođen je 1951. godine u Požegi, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu, a 1988. godine i magistrirao te započeo doktorski poslijediplomski studij. U Vjesniku se zaposlio 1978. godine, a surađivao je u Novom listu, Glasu Slavonije, revijama Vjesnikove kuće, povremeno u Danasu, a njegove su priloge objavljivali Delo, NIN, Slobodna Makedonija, Oslobođenje.

Kao urednik-mentor pet godina radio je u Novom listu i surađivao u Nacionalu. Kada je Vjesnik 2012. godine ukinut, započinje pisati romane za djecu i odrasle, kojima je osvojio nagradu Anto Gardaš (2013. ) i nagradu Grigor Vitez (2018.) za roman "Mačak s četvrtog kata" u kategoriji priča za djecu i nagradu dječjeg žirija 'Ptičica'.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.