14. veljače 2007. naoko je uobičajen dan u Psihijatrijskoj bolnici smještenoj na crnomorskoj obali. Tog Valentinova, gost govornik, prof. Ulku Birindži, sprema se održati predavanje na temu ljubavi ni ne sluteći da će se Dan zaljubljenih pretvoriti u najcrnju srijedu koja će zadesiti bolnicu od njenog osnutka.

No, prije Crne srijede upoznat ćemo na stotine junaka, proći zemljovidom Turske i svjedočiti njezinoj prošlosti i sadašnjosti. Bolnica, čija gradnja je počela 1898. i koju je nesposobni arhitekt osudio na doživotno sljepilo zbog kojeg nikada neće vidjeti Crno more premda je od njega dijeli samo zid, postat će pozornica za preko tri stotine izmišljenih i stvarnih likova čije se priče isprepliću, bilo zbog zapanjujućih presijecanja njihovih života bilo posredstvom drugih likova, događaja ili predmeta.

Ljudi koji ludnicom prolaze ili je se na bilo koji način dotiču međusobno su povezani lancem života na kojeg utječu deseci događaja, a njihove priče, kadgod vesele i komične a katkad tragične i uznemirujuće, ironiziraju činjenicu da su sami tvorci svoje sreće.

Upravo suprotno, na njihov je život utjecao splet okolnosti koji se dogodio u prošlosti, a oni će svojim odlukama i postupcima djelovati na nekoga u budućnosti. Tako efekti izazvani sitnim ambicijama običnih ljudi mijenjaju živote drugih i stotine se malih priča spiralno povezuje sve do kaotičnog kraja na kojemu je tanka granica između pameti i ludila, mutna kao i sama pamet koja nerijetko sama otvara vrata ludosti.

***

Ayfer Tunç istaknuta je turska književnica rođena 1964. u Adapazaru. Diplomirala je na Fakultetu političkih znanosti u Istanbulu. Od studentskih dana piše za razne časopise o književnosti, kulturi i umjetnosti. Za kratku priču Sakli, 1989. osvaja prvu nagradu na natjecanju Yunus Nadi u organizaciji Cumhuriyeta. Od 1999 do 2004. radi kao glavna urednica u izdavačkoj kući Yapi Kredi. S knjigom iz života Maniniz Yoksa Annemler Size Gelecek-70’li Yıllarda Hayatımız (Ako nemate ništa protiv, moji će vas roditelji sutra posjetiti-Naš život u sedamdesetima) osvojila je 2003. međunarodnu nagradu Balkanika.

Napisala je scenarij Havada Bulut (Oblak na nebu), baziran na kratkim pričama Saita Faika, koji je 2003. snimljen i emitiran na TRT-u. Najznačajnija djela su priče: Sakli (1989), Mağara Arkadaşlari (1996), Aziz Bey Hadisesi (2000), Taş-Kağit-Makas (2003), Evvelotel (2006) te romani Kapak Kizi (1992), Bir Deliler Evinin Yalan Yanlis Anlatilan Kisa Tarihi (2009) te Noć zelene čarobnice iz 2011.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.