'Morpho amathonte' malen je roman pun svjetlosti i topline, njegov svijet plemenito je izmaštan poput ploda dječjeg duha u najboljem smislu riječi, i doista, pravo je osvježenje naići na knjigu izvan sfere literature za djecu koja daruje toliko pozitivnosti, a da nijednog trena ne zazvuči namješteno, kamoli lažno, koja, upravo suprotno, posjeduje neupitan umjetnički dignitet.

Gajin smatra da bi književnici, ako su već realisti, trebali pisati po nalogu socioloških (i ekonomskih) uvida, a ne po nalogu vlastitih umjetničkih sklonosti i interesa. Taj marksistički stav demonstriran je i implicitnim prihvaćanjem stare sheme o materijalnoj bazi i duhovnoj nadgradnji, gdje se egzistencija shvaća kao primarno socioekonomska, a tek sekundarno psihološka kategorija.