Prilagodbe

Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel

Franjo Nagulov ×

Kritika • 28.03.2022.

Stanislav Habjan : Car je gol na kiši

Usprkos performansu kao nul-točki knjižne konzumacije i upućivanju na internetski „izlog snimaka“ umjetničkoga kolektiva, važno je napomenuti da knjigu možemo, sa svim njenim prividnim nedovršenostima, recepcijski gustirati neovisno o (ne)uknjiženom kontekstu. Upravo je to ono što knjizi dopisuje osobitu vrijednost, estetski zamah realiziran dominantno stilski neutralnim, korespondentnim zalihama jezika.
Kritika • 20.01.2022.

Dinko Kreho : Odmor od kulture

Stilski, možemo govoriti o razmjerno jednostavnom diskursu, katkad takoreći informativnom, uz suptilna povremena skretanja u digresiju koja uglavnom ne ometaju fabularnu liniju. Lik-pripovjedač u pravilu nije i središnji lik priče, on je (katkad i oni) obično poznanik ili prijatelj središnjega lika koji biva opisan psihološkom i moralnom, rjeđe društvenom, a tek neznatno fizičkom karakterizacijom.
Kritika • 16.12.2021.

Sanjin Sorel : Lampedusa

Mada Sorelova nova zbirka 'Lampedusa' ne odstupa drastično od prozora kroz koji gleda kompromisna većina ovdašnje inteligencije, treba reći da je njegova vjernost eksperimentu, već po sebi, spomena vrijedna: u razdoblju marketinški potpomognutoga bespoštednog 'obožavanja' metafore te recepcijskoga zatiranja drukčijih poetika poput stvarnosne ili vizualne poezije, naslovi poput ovoga vrijedni su komentara.
Kritika • 11.10.2021.

Miroslav Kirin i Boris Vrga (priredili): Banijska književna antologija

Neću pretjerati ukoliko antologiju, u skoroj perspektivi, dopišem listi obveznih literaturnih jedinica na studijima književnosti, posebice onih kolegija koji obuhvaćaju razdoblje od početka moderne u (ne samo) hrvatskoj književnosti do današnjih dana. Sistematizacija banijskoga književnog iskustva minulih oko stotinu i trideset godina, k tome, ukazuje i na neophodno (re)interpretiranje novije hrvatske...
Kritika • 16.07.2021.

Marko Pogačar : Knjiga praznika

Sve osim zaključiti da ovdje imamo posla s opasno dobrom knjigom bilo bi u najmanju ruku bezobrazno. Premda će, siguran sam, s vremenskim odmakom prevladati dojam da je ovo daleko od Pogačarove najbolje poezije. I premda ću s vremenskim odmakom, siguran sam (mada i sada nisam daleko od toga), tvrditi suprotno.