U knjižarama Hoću knjigu u prvi plan stavljamo naslove za koje znamo da će se dobro prodavati jer naposljetku svi mi od toga živimo. Ali ako si izdavač da malo truda pa obiđe knjižare, porazgovara s djelatnicima i predstavi im knjigu i to sve zaokruži s malo pomaknutom idejom kojom će nadopuniti posebno izlaganje vjerujemo da se svaka knjiga može dobro istaknuti.

Bez povećanja prodaje i bez dovoljno novih i raznovrsnih knjiga, neće se dogoditi niti željeni pomaci u čitanju, niti će knjižna industrija u Hrvatskoj čvrsto stati na noge. Ako ne želimo da knjiga bude proizvod od marginalne važnosti i vrijednosti, potrebno je ulagati i u specifične, pomno priređene marketinške kampanje, koje bi imale za cilj poticati i na kupnju knjiga i na čitanje.

Trebamo promjene koje će kulturu ojačati, koje će joj dati još važnije mjesto, jer iz kulture i kreativnih industrija se razvijaju sve druge ideje. Kako ne može postojati samo STEM područje bez humanistike, tako ne može postojati društvo bez kulture.

Za slabu percepciju književnih nagrada u javnosti dio krivnje ide organizatorima, a dio svakako treba pripisati i čestoj neinventivnosti nakladnika nagrađenih knjiga, koji gotovo da i ne pokušavaju na neki od dostupnih im marketinških načina osmišljenije komunicirati da imaju nagrađenu knjigu. Nevini nisu niti knjižari jer u knjižarama se rijetko može vidjeti neku knjigu jasno označenu da je dobila neku...

Moramo stvoriti klimu da kad knjiga dobije nagradu Đalski ili Nazora ili Kamova ili novu nagradu Fritz... da to automatski diže interes i prodaju, s dobivenom nagradom knjiga je izdvojena, ona je već prošla određenu selekciju i tu se nema što više misliti, trebate je pročitati. Tako je vani, tko dobije Bookera ili Goncourta to se ništa više ne razmatra, kupuje se i čita, i to bi bilo predivno da se jednog...