U zadnjih par godina kreativna poduzeća imaju i uglavnom vrlo visok stupanj odgovornosti prema društvenoj sredini i ta su poduzeća lideri u pozitivnoj promjeni stava prema okolišu, ekološkim rješenjima, problemima koje nose klimatske promjene, zatim migracije i čitav niz drugih problema današnjeg svijeta.

U Hrvatskoj postoji, nazovimo to uvjetno 'anarhistička scena', to jest postoje autori koji mogu i trebaju pisati o raznim anarhističkim temama jer su velik dio svojeg bavljenja znanošću povezali s pojmom anarhizma kao društvene doktrine, uklopili ga u svoj znanstveni curiculum i rad. I to je scena koju ja želim potaknuti, promovirati.

Znam da će mnogima zvučati nerealno, ali za apsolvirati tj. jasno definirati i precizirati barem najvažnije probleme koji muče knjižare i nakladnike (a kasnije i druge ne tako malobrojne naše teme & dileme) dovoljna su dva ali intenzivna mjeseca, tijekom kojih će se oformiti ciljane radne grupe koje će u tom periodu kroz ne više od 2-3 sastanka (svaka) morati domisliti neke nove ili doraditi neke stare...

S obzirom na to da je izdavanje knjige sve skuplje te da se na knjigu sve više gleda kao na luksuz, ne treba čuditi da nam je prije pet godina prosječna naklada bila oko 1000 primjeraka, prošle 750, a najveći se broj knjiga objavljuje u nakladi od 500 primjeraka. Za neke naslove to je visoka naklada, ali bi svako daljnje smanjivanje utjecalo na pojedinačnu cijenu i time potpuno zaustavilo prodaju.

Škola može biti i pozitivna i negativna poluga. Ona može učvrstiti mlade u uvjerenju da je čitanje potreba i užitak, da je čitati smisleno i nužno, kao što neke u čijim se domovima nije čitalo može i uvesti u svijet čitanja, no istovremeno može i one koji su čitali kao mala djeca dovesti do toga da izgube volju i da prestanu čitati.